Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

četvrtak, 25.11.2010.

Razmišljanja o poslanici Rimljanima: Rimljanima 1:24-32

"BOG IH JE PREDAO SRAMOTNIM STRASTIMA"



Bezbožnost i nepravednost čovjeka koji odbacuje naravnu spoznaju Stvoritelja očitovanu u svem stvorenju, uključujući i njega samoga, nepobitno izaziva gnjev Božji.

Međutim, Bog ne odbacuje olako svoje stvorenje. Dokle god postoji i najmanja mogućnost da zabludjeli čovjek spozna veličinu vlastite grešnosti, Bog se trudi privoliti ga da se odvrati od grijeha kako bi stupio u zajedništvo s njim.

Neki ljudi na koncu ipak spoznaju odgovornost koju imaju zbog znanja o Bogu, kojega su već prepoznali u svemu stvorenom, pa se odvrate od grijeha i najzad prepuste Njegovom vodstvu.

Neki drugi, na žalost, odluče ne priznati Bogu pravo da odlučuje u pogledu svega stvorenog, jer to uključuje i kritiku njihovih života.

Dvije su karakteristike koje su oduvijek pratile one koji odbacuju spoznaju Boga: umišljenost i krajnje neznanje, tj. kako to Pavao lijepo kaže “umišljajući da su mudri, postali su ludi” (22)



Što se događa kada čovijek posve odbaci Boga?


U tri navrata apostol naglašava da Bog predaje ljude posljedicama njihova grijeha. Ova formulacija koja tvrdi da Bog “predaje ljude” jasno naglašava Boga kao pravednog suca.

Naime, unatoć njegovoj želji da se svi ljudi spase, Božja pravednost inzistira na neumitnosti primitka pravedne posljedice za nepravedna djela.

Kada više ne može drugačije, Bog odlučuje uraditi jedino što mu je preostalo: prepustiti nepokorne posljedicama njihovih odluka.

Ovo nije jedino mjesto u Pismu na kojem čitamo kako Bog reagira na takav način. U Djelima apostolskim 7:42, možemo vidjeti kako Bog na štovanje zlatnog teleta reagira na potpuno isti način: “Tada se Bog okrenu od njih i predade ih da se klanjaju zvijezdama...”

Vidimo da se i ovdje radi o onima koji su odbili priznati živog Boga, pa su se u ispraznosti svojih umovanja okrenuli štovanju idola.

Kada se čovjek klanja idolima, zapravo se klanja zlim duhovima (demonima) koji stoje kao duhovna pozadina tog idola. Upravo na to Pavao misli suprotstavljajući 24. stih kao jak kontrast posljedici toga nerazumnog čina.

Vidimo da Bog, radi vlastite svetosti i pravednosti, predaje nepokorne neznabošce i to: “nečistoći” (24), “sramotnim strastima” (26) i “pokvarenom umu” (28).

Iščitavajući stihove koji slijede odmah opažamo da Pavao posvećuje znatnu količinu teksta detaljnom ocrtavanju nekih izrazito devijantnih seksualnih grijeha.



Zašto baš seksualni grijesi?


Postoje mnogi grijesi i svaki od njih zavrijeđuje kaznu. No, postoji među svim grijesima i jedna vrsta grijeha koja je posebno mrska Bogu. To je grijeh bluda - jedini kojim čovijek griješi protiv svojega tijela.

Pročitajmo pomno što Pavao piše svetima u Korintu u svojoj prvoj poslanici:

“Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1.Kor.6:15-20)

Kad ovo imamo na umu, postaje jasno otkud baš kod ovih grijeha Božja ljutnja prelazi u gnjev.

Protunaravni odnosi kao lezbejstvo ili homoseksualizam, neobično su jasno i istaknuto označeni u Božjoj “listi grijeha”. Pavao im ovdje čak posvećuje više mjesta nego li veoma iscrpnom nabrajanju grijeha u stihovima 29-31!

Ne treba nas to čuditi! Pavao na ovom mjestu, umjesto da samo deklarativno naglasi bludnost kao grijeh, ulazi u vrlo izravan i precizan opis specifičnih grijeha naglašavajući time svu razornu moć zla u čovjeku koga je Bog predao grijehu.

Čovjek kojega je Bog prepustio “nečistoći” (24), “sramotnim strastima” (26) i “pokvarenom umu” (28), nema nakon toga zapravo nikakvog načina da se sam, svojim snagama, suprotstavi silama požude koje se poput uragana obrušavaju na njega.

Ipak, čak i tada postoji šansa za spasenje, ako ju netko još uvijek poželi i ukoliko je uopće još ima snage iskoristiti.

Ovaj potpuni duhovni “knock-out”, zapravo je dno dna - posljednja šansa koju Bog daje bezbožniku da se otrijezni od isprazne samovolje i da zavapi u pomoć Bogu u iskrenom pokajanju.

Tko i tu priliku propusti, drugu priliku vjerojatno neće imati.



Čuvajmo pravu spoznaju Boga.


Posljedice Božjeg odbacivanja, dakako, nadilaze kategoriju seksualnih grijeha. Spisak grijeha koji proizlaze kao izravna posljedica “nevaljalog uma” je dugačak:

Pismo kaže da su ti ljudi “puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. “ (29-31)

To su oni koji kao što kaže 28. stih “...nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga”, pa ih Bog “predade nevaljanu umu te čine što ne dolikuje”.

Oni “sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja” (27b) ili kako to ispravnije prevodi New English Bible: New Testament, 1961. “plaću primjerenu takvoj iskvarenosti”.

Kada govorimo o spolnoj izopačenosti posebno je uočljivo ono što vrijedi i za druge vrste grijeha, a o čemu nam govori 32. stih.

Naime, iako su ti ljudi svjesni svoje nepravednosti pred Bogom koja zavrijeđuje smrt, oni ne samo da nastavljaju i dalje činiti iste grijehe, već se još i svjesno trude druge ljude navesti na te iste grijehe.

S jedne strane, čini se da se ovakvim ponašanjem žele barem opravdati pred ljudima, kad već ne mogu pred Bogom, a s druge strane ima u tome neke neskrivene sebićne zluradosti koja želi te grijehe ozakoniti bez obzira na posljedice takvog čina.

Ljudima koji su do te mjere izopačeni da ih je Bog predao sramotnim strastima i drugim grijesima, očito nije stalo ni do koga i ni do čega osim do svog vlastitog grijeha koji obožavaju.

Ovo je danas osobito izraženo kod homoseksualnih pokreta koji pod parolom promoviranja svojih navodnih “prava” teroriziraju heteroseksualnu večinu, te brojim manipulativnim tehnikama ne samo da pokušavaju, nego i veoma uspješno uspijevaju nametati svoje smrtonosne grešne stavove u samu srž modernog sekularnog društva.

Temeljem svega iznesenog možemo slobodno zaključiti kako “čovjekov odnos prema Bogu utječe na njegove odnose prema bližnjima. Tko god odbaci Boga, Njegovu slavu i mjerila, gubi svaki osjećaj o mjerilima u pogledu dostojanstva i časti koju ima kao Božje stvorenje.” (kalendar “Dobro sjeme”, za dan 7.11.2010.,GBV)

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com