Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

subota, 13.12.2008.

OGOVARANJE NAŠE SVAGDAŠNJE

Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek,
vrstan zauzdati i cijelo tijelo. (Jak.3:2b)



Nedavno sam poslije jedne crkvene aktivnosti imao prilike opušteno razgovarati sa nekoliko braće o nekim aktualnim situacijama u našoj zajednici. Veoma brzo, razgovor nas je doveo do takvih tema da smo zastali razmotriti nismo li možda razgovarajući nehotično zapali u ogovaranje.

Već nakon nekoliko trenutaka postalo je jasno da o ovoj važnoj i ozbiljnoj temi svi imamo nešto za reći, ali i da svi imamo neka pitanja na koja bismo željeli čuti biblijski utemeljen odgovor.

S obzirom da nitko od nas nije bio novoobraćenik, nego smo svi kršćani već najmanje nekoliko godina, nejasnoće po pitanju jasnog razumijevanja što je ogovaranje i gdje je granica između Bogu ugodnog razgovora i klevetanja, zazvučale su mi u glavi poput sirene alarma...

Jedva mjesec dana kasnije, neposredno prije nego li ću prionuti pripremama za sastanak kućne grupe na kojem sam trebao izložiti kratak uvod, pažnju mi je privukao jedan odjeljak knjige koju sam čitao, a koji je posvećen ogovaranju. Sjetivši se onog razgovora odlučio sam upravo o tome podijeliti na grupi.

Prva misao koja mi je tada došla na um bila je: ovo moram podijeliti bratu za kojega znam da ima taj problem. Nažalost, iako je moje zapažanje nesumnjivo bilo točno, zapravo sam posve promašio razumjeti što mi je Bog s ovim odjeljkom želio reći.

Jer, problem s ogovaranjem nije nešto što se dešava drugima.

Problem sa ogovaranjem, u većoj ili manjoj mjeri imamo gotovo svi. I sam sam, štoviše, posljednjih dana bio svjedok mnogih ogovaranja u firmi gdje radim, te sam čak i sam sebe nekoliko puta uhvatio kako komentirajući nešto i sam djelimice zapadam u ogovaranje.

Dakako, svako ogovaranje predstavlja grijeh, i ja se kajem što sam se dozvolio "navući" na takav razgovor, umjesto da ga mudro na vrijeme prekidem. No ti su mi mučni razgovori pomogli da shvatim u kolikoj je mjeri ogovaranje opasno i razorno gdje god se pojavi.

Osvrnuvši se malo oko sebe u nastojanju da vidim što ljudi kažu o ogovaranju naišao sam i na tri zgodna citata koja rado prenosim jer u svakome nalazim po nešto zanimljivo.

Antoine de Rivarol kaže:
"Od deset osoba koje govore o nama devet nas ogovara, a često ona jedina koja nas hvali - čini to loše."


Horacije kaže jednostavnu istinu:
"Tko kleveće odsutnog prijatelja, zloban je."


dok Blaise Pascal oštroumno primjećuje:
"Kad bi svi ljudi znali što jedni o drugima govore, na svijetu ne bi bilo ni četvorice prijatelja."


Tako je to u svijetu. A kako je među nama koji se deklariramo kao kršćani?

Ogovaranje u Crkvi Božjoj ima posebno razornu dimenziju, jer svako ogovaranje izaziva nezadovoljstvo, truje i narušava odnose, te proizvodi frustraciju i ogorčenost jednako u onome tko sluša ogovaranje kao i u onome tko ga izgovori.

Biblija nas jasno upozorava na čovjekovu sklonost da nesmotreno ili zlonamjerno govori.

Istaknuti ću samo tri citata iz Izreka premda Biblija na mnogo mjesta učestalo opominje na ovaj problem:

Obilje riječi ne biva bez grijeha,
a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. (Izr.10:19)



Nesmotren govori kao da mačem probada,
a jezik je mudrih iscjeljenje. (Izr.12:18)



Tko čuva usta svoja, čuva život svoj,
a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. (Izr.13:3)


Ogovaranje koje se najčešće ispoljava kao klevetanje je, kako to lijepo primjećuje Aleksander Strauch: "đavolji posao" - ono stvara podjele, neprijateljstvo i sumnju.

No, gdje je granica između ogovaranja i Bogu ugodnog razgovora?

Klevetanje je lakši dio priče: svako je klevetanje zlonamjerno - ono dolazi iz ljubomore, ljutnje, povrijeđenosti, ponosa, pomiješanih osjećaja ili mentalne izgubljenosti.

Onaj koji kleveće ima samo jednu namjeru: ocrniti onoga tko je predmet ogovaranja.

Nerijetko ljudi koji kleveću i sami vjeruju u laži koje iznose, ali ih to ne lišava odgovornosti, obzirom da njihove riječi nisu usmjerene pomoći i izgradnji, već blaćenju osobe i devastaciji odnosa.

Ali, što je osnovni kriterij za prepoznavanje ogovaranja?

Svaki razgovor o osobi koja nije prisutna, u svojoj naravi može biti ogovaranje ukoliko osoba koja to iznosi isto već nije otvoreno kazala osobi o kojoj je riječ. Pri tome, naravno, činjenica da smo nekome nešto rekli nije opravdanje da o tome bez posebnog razloga govorimo drugima.

Također, u razgovoru moramo dobro paziti kakav stav zauzimamo. Pozvani smo prepoznati i osuditi grijeh, ali ne i onoga tko je zgriješio! Kako znamo da nas Pismo jasno upozorava da nemamo pravo osuđivati (suditi) već samo prosuđivati i na temelju toga djelovati, moramo biti veoma oprezni.

Vrlo je bitan i motiv: već je u startu upitna narav svakog razgovora kojemu nije za cilj biti od pomoći ili koristi osobi o kojoj se govori.

Svakako nam se valja uvijek upitati što sa razgovorom koji vodimo želimo postići?

Da li kroz njega udovoljavamo vlastitoj taštini ili zaista želimo uraditi nešto dobro za osobu o kojoj razgovaramo?

Pogledajmo to kroz dva primjera:

Roditelji koji razgovaraju o pogreškama ili grijesima svoje djece zasigurno imaju legitimno pravo o tome razgovarati. Njihov razgovor nikada nije ogovaranje, čak i kada jasno definiraju krivnju, jer je taj razgovor vođen u ljubavi i dobroj namjeri da se djeci pomogne.

No, razgovarati o bratu koji je počinio grijeh, a da se prije toga s njim nije u otvoreno i u ljubavi o tome razgovaralo predstavlja grubo krštenje jasnih i izričitih biblijskih principa. Pismo nas poziva da probleme rješavamo tamo gdje su i nastali, a ne da ih nesmotrenim pričanjem uvećavamo ili prenosimo dalje.

Bogu ugodan razgovor potpuna je suprotnost ogovaranju.

Alexander Strauch to na lijep način kaže:

"Naš Bog je Bog istine, pravde, ljubavi, popuštanja i ozdravljenja... Bog blagosilja one koji grade mir sa drugima. Stoga, On od nas očekuje da govorimo u ljubavi i istini, da liječimo rane i da zacjeljujemo slomljena prijateljstva."

13.12.2008. u 21:36 • 6 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>



Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na:
zoki.bijelic@gmail.com

Zadnji postovi...

Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak

Linkovi...