Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

petak, 20.11.2009.

PRIPREMANJE MJESTA ZA GOSPODINA

Uvijek iznova možemo sebi postaviti pitanje što to znači biti kršćanin i siguran sam, svaki ćemo put odgovarajući na ovo pitanje pronaći još jedan djelić te čudesne slagalice koju nazivamo "život s Gospodinom".

Jednu od ključnih smjernica dati će nam odgovor na pitanje: gdje je Božje mjesto u našim životima?

Mjesto Božjeg boravka neizmjerno je važno za kršćanski život. Ako želimo imati mir s Bogom, zajedništvo s Njim, ako Mu želimo doći i ako tražimo Njegovo lice valja nam znati gdje On boravi, gdje ga možemo naći i gdje On želi biti.

Promotrimo li što nam kazuje Stari zavjet, vidjeti ćemo da je Bog uvijek imao, jednako kao što i danas ima, točno određeno mjesto boravka.

Bog ne boravi bilo gdje - On boravi samo ondje gdje mu njegova vlastita svetost dozvoljava da bude. Tako znamo da Bog ne može stanovati ondje gdje su prisutni zloća, nečistoća, preljub, razuzdanost, idolopoklonstvo, ljutnja, ljubomora i sl. Drugim riječima, Bog ne može boraviti tamo gdje obitava grijeh.

U Starom Zavjetu čitamo o Šatoru Sastanka kao mjestu Božjeg boravka među svojim narodom. Nešto kasnije, Salomon je u Jeruzalemu sagradio Hram, a Biblija kaže da se Božja prisutnost tada spustila i ostala na tom mjestu.

Još kasnije, u Novom Zavjetu vidimo da se Božje mjesto prebivanja među svojim narodom ponovno mijenja, te tako, nakon što su opravdana Kristovom svetom žrtvom pomirenja, tijela nanovorođene Djece Božje postaju Hram Duha Svetoga. Tako sada Bog prebiva u nama, točnije: u našem srcu.

Dakako, ne govorimo o fizičkom srcu. Kada Biblija govori o srcu misli na našu nutrinu, na ono fizički nedefinirano mjesto gdje se sastaju naša volja, emocije i razum.

To mjesto Biblija mudro naziva srcem aludirajući na činjenicu da bez tog centra našeg života ne bismo mogli biti živi baš kao ni bez našeg pravog, tjelesnog srca.

No, to srce koje je izvorište svih naših misli, govora i postupaka, lako može biti onečišćeno.

Sve vrste grijeha, laži i idolopoklonstava čine naše srce nepodesnim za boravak Duha Gospodnjeg. Stoga, da bi Duh Božji zaista prebivao u nama, potrebno je da Mu pripremimo mjesto i očistimo Njegov Dom.

Pogledamo li ponovno povijest Izraela opisanu u Bibliji, zapažamo da je u nekom trenutku svoje povijesti Izraelski narod zapustio svoj odnos s Bogom. Prestali su održavati Hram Gospodnji pa je on vrlo brzo postao nepodesan za Božji boravak. Duh Božji povukao se iz hrama.

Tako je bilo do dolaska na vlast kralja Ezekije. Prva stvar koju je uradio došavši na vlast bila je osposobiti ponovno Hram za boravak Božji. Riječ kaže da je to uradio "prve godine prvog mjeseca svoga kraljevanja" (Ljetopisi II, 29:3).

U istom stihu čitamo i da je najprije dao popraviti vrata Hrama kako bi narod mogao imati pristup Božjoj prisutnosti. No samo popravljanje vrata nije bilo dovoljno - da bi se Božja prisutnost vratila u Hram trebalo ga je počistiti i posvetiti.

Iako Hram duha Svetoga u novozavjetnoj crkvi nije građevina, ovaj postupak vrijedi i za nas danas. Najprije moramo otvoriti "vrata" svoga srca Božjem Duhu, a zatim iz njega iznijeti svu nakupljenu prljavštinu.

U 2. Knjizi Ljetopisa čitamo da je iznošenje nakupljene prljavštine iz Hrama trajalo punih osam dana, ali i da time posao još nije bio završen. Narednih su osam dana leviti posvećivali Hram, što nam zorno pokazuje kako u proces uklanjanja posljedica zapuštanja Hrama treba uložiti dosta truda i vremena.

Što uzrokuje da se naš hram onečisti?
Da li je to činjenje grijeha i neposlušnost Bogu?

Svakako.

Ali, ovaj primjer iz 2.Knjige Ljetopisa nam otkriva još nešto: u duhovnom smislu hram ne onečišćuje samo činjenje grijeha - ne raditi ništa također onečišćuje hram!

Kao što se u našim domovima nakuplja prašina i naizgled niotkud stvara kaos ako samo nekoliko dana ne pospremamo po kući, tako se i u našim srcima stvara duhovna "prašina" i "nered" ako zanemarimo svoj (svakodnevni) odnos s Gospodinom!

Stoga je zasigurno i nekima od nas potrebno "čišćenje hrama" - čišćenje našeg srca, preobražavanje našeg života i snažno unutrašnje djelovanje Duha Svetoga u našem življenju.

Baš poput kralja Ezekije koji je poslao svećenike da očiste Hram, tako je i Isus poslao Svetog Duha u centar naših života. Ako Mu se predamo, On će očistiti naše srce od svih nakupljenih nečistoća i osposobiti nas da nas Bog može koristiti.

Što sve može unerediti naše srce?

Nabrojimo samo neke od mogućih odgovora:

- fizička ovisnost (alkohol, droga, pornografija...)
- loši međuljudski odnosi (mržnja, zavist, nepraštanje...)
- tzv. "prihvatljivi grijesi" (ponos, oholost, samopravednost, bijes, gorčina...)

Dok su prve dvije kategorije samorazumljive i svima dobro poznate, držim smatram uputnim reći nekoliko riječi i ovoj posljednjoj.

Upravo su "prihvatljivi" grijesi najbezočnije ubojice ljudskog srca. Prikradaju nam se neprimjetno, sveprisutni su, svatko ih ima i to začas zahvati naše srce, često i bez da smo toga postali svjesni.

Najgore od svega je što su ti grijesi direktno usmjereni protiv Božjeg djelovanja u nama - pod utjecajem tih grijeha lako je zaboraviti na Božju milost u našem vlastitom životu.

Oholost, ponos, samopravednost, pohlepa ili zavist samo su neki od onih grijeha koji nas uvjeravaju da je ono što pod njihovim utjecajem činimo zapravo pravedno i dobro, te da je to nešto na što svakako "imamo pravo".

Dakako, to je bezočna laž, ali od one vrste koju zli šapće u naše uho upravo onda kada najviše čeznemo da baš tako nešto čujemo i dokažemo sami sebi da nismo uradili ništa lose...

Bez obzira smatramo li da imamo problema sa grijesima ili ne, dobro je s vremena na vrijeme procijeniti da li je naš život zaista u kontroli Božjeg Duha.

Dobro je postaviti slijedeća pitanja:

1. Što je u mom srcu
2. Što je na mojim usnama?
3. Što je u mojim mislima?
4. Što se vidi u mom životu?

Ako iskreno odgovorimo na ova četiri pitanja. moći ćemo vidjeti koja područja našeg života nisu pod kontrolom Svetog Duha.

1. Što je u mom srcu?

Rekli smo da je naše srce sada Dom Gospodnji. To znači da je Isus sada u našim srcima.
Ako je to istina, On će biti najveća strast u našim životima!

Dobro je razmotriti svoje stanje: da li je nešto drugo okupiralo moje srce ili je zaista moja najveća težnja u životu da budem u Božjoj prisutnosti?

Zapamtimo ovu misao: Ako bilo što, bilo dobro ili loše, zauzme Njegovo mjesto u našim srcima - to je idolopoklonstvo!

2. Što je na našim usnama?

Isus je rekao "Moj dom će biti dom molitve." (Lk.19:46)

To znači da ako je sada Njegov dom u našim srcima, onda je očigledno kako Isus želi da naši životi budu obilno ispunjeni molitvom.

Molitva bi trebala biti naša najveća radost, naša najveća privilegija, naš najveći posao i naš najveći prioritet.

Ako On vlada našim srcima onda će se molitva naći i na našim usnama.

Odgovor na pitanje kakav je naš molitveni život pokazuje u kolikoj smo se mjeri zaista predali Svetom Duhu.

3. Što je u mojim mislima?

Ako Sveti Duh zaista boravi u mom srcu, onda bi Božja milost morala biti u mojim mislima.

Naime, ponekad se može desiti da u svom revnovanju za Boga, unatoč tome što ispovijedamo usnama Isusovu tvrdnju da "bez njega ne možemo ništa" (Iv.15:5) naše misli zadobiju tzv. "radni" mentalitet.

Tada se desi da, iako znamo da smo milošću spašeni, počnemo živjeti drugačije, kao da zapravo vjerujemo da Božju naklonost možemo zaraditi.

Ovo nas može odvesti u puki legalizam ili u nametanje svojih standarda svetosti drugima, što je u oba slučaja loše i u suprotnosti s milošću Božjom.

Istina je da mi dolazimo u Gospodnju prisutnost zbog Isusove pravednosti, a ne zbog naše. Stoga, kad god odlutamo od ove istine - doživljavamo uspone i padove u svom hodu s Gospodinom.

Znajući da spasenje imamo samo po Kristu, moramo se uvijek iznova predavati Svetom Duhu, a on će naše misli stalno vraćati ka Isusu.

4. Što se vidi u mojem životu?

Promotrimo ova pitanja:

- da li je tvoj život demonstracija Božje sile?
- da li Ga drugi mogu vidjeti u tvom životu?
- da li savladavaš grijeh?
- da li rasteš u Gospodu?

Ako Isus zaista po svom Svetom Duhu stanuje u nama, tada se Njegov život mora vidjeti u nama!

Istina je da su mnogi došli Gospodu zato što su životi nekih vjernika utjecali na njih, ali je istina i da su mnogi dozvolili sebi da otpadnu od Gospoda zbog onoga što su vidjeli u životima nekih drugih "kršćana".

Ako smo nanovorođeni, naši životi više nisu naši. Oni pripadaju Kristu.
I zato, naš život mora svjedočiti uskrslog Isusa i Njemu davati slavu.

Ako to nije slučaj, vjerojatno je krajni čas da prionemo čišćenju Hrama Duha Svetoga u nama!

Postoji još jedna stvar koju moramo spomenuti. To je naše tijelo koje stoji u opreci sa Duhom.

Ako hranimo svoju tjelesnu prirodu ona će jačati, a naš će duhovni život slabiti.
Nasuprot tome, ako se predamo stvarima koje su od Duha, jačati ćemo duhovno pa nas želje tijela neće moći tako lako kontrolirati.

U Gal.5:19-21 čitamo koja su djela tijela.

U Gal.5:22-23 čitamo koji su Plodovi Duha.
također, u 1.Kor.12:7-10 i Rim.12:6-8 čitamo koji su Darovi Duha.

Mi smo dakle prisustvom Svetog Duha u nama primili novu prirodu (njegovu prirodu) i novo srce (Njegovo srce).

Zato sada imamo izbor koji ranije nismo imali -možemo izabrati hoćemo li se predati svojoj staroj, tjelesnoj, prirodi ili novoj, duhovnoj prirodi.

Po Duhu Svetom dobili smo potpuno novu snagu za život. Ipak, samo ako svojevoljno dozvolimo Duhu da potpuno vlada našim srcima moći ćemo iskusiti radost Njegovog prisustva u nama.

Naš zadatak je ukloniti idole, očistiti Hram i tražiti od Svetog Duha da održava vatru u nama!

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com