Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

ponedjeljak, 17.05.2010.

ŠTO UISTINU DAJEMO BOGU?



Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome. A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi ga govoreći: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. Tada kralj Sodome reče Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio." (Postanak 14:17-24)


Svaki put kad izađem pred vjernike okupljene na bogoslužju da se zahvalim Gospodinu za svako srce koje je s radošću dalo prilog, desetinu ili dar, pomislim na to koliki je blagoslov Bog izlio na nas dajući nam doslovno sve što imamo.

Možda o tome ne razmišljamo često, ali sve što imamo, zaista sve što na bilo koji način posjedujemo ili u tome uživamo, uključujući u tome i sam naš život - Božji je dar!

Svako je jutro nova milost, kaže Riječ, i uistinu, kada ujutro otvorimo oči, to je milost i dar od Boga. Naši poslovi, naše obitelji, naše nekretnine i pokretnine, čak i naše znanje i umne sposobnosti - dar su od Boga.

Ma koliko god željeli sebi pripisati zasluge za naporan i predan rad, marljivo učenje, promaknuće na poslu ili stanje na našem bankovnom računu, duboko u sebi znamo da to nije istina. Smatrate li da je bilo što od toga vaša vlastita zasluga, zapitajte se najprije tko je dao dah kojim dišete? Tko je stvorio nebo i zemlju i sve što je na njima i u njima?

Uistinu, iako mnogo toga u našim životima ovisi o našem trudu, zalaganju i sposobnostima, mi u svemu što jesmo i što radimo, samo upravljamo onim što nam je Bog dao.

Ključna riječ je: upravljamo. Mi nismo vlasnici onoga što posjedujemo, već samo upravitelji nad onim što nam je povjereno.

Također, nismo vlasnici čak ni samih sebe! Rađamo se kao robovi kneza ovog svijeta, ali imamo mogućnost odabrati gospodara kojemu želimo služiti i osloboditi se ropstva grijeha. Tako, pouzdamo li se u Krista i predamo li Njemu sav svoj život, iskajavši se pri tome za grijehe, mi prestajemo biti vlasništvo ovog svijeta i postajemo podanici Nebeskog Kralja.

Božja Riječ kaže da smo imovinu, talente i znanja koje smo dobili od svog Nebeskog oca dužni upotrijebiti za dobrobit drugih. Tako suvišak ne smijemo ljubomorno čuvati za sebe, već sa onim što imamo, bilo to malo ili puno, trebamo u ljubavi i čista srca blagoslivljati druge.

Na ovom mjestu dotičemo se načela Božanske ekonomije, ali o toj važnoj temi sada neću govoriti. Umjesto toga, dotaknuti ću se za mnoge spornog pitanja o nužnosti davanja desetine.

Često se čuju prigovori kako je davanje desetine starozavjetna naredba koja više ne vrijedi i koje se u današnje vrijeme nismo obavezni pridržavati. Drugi pak, tvrde, da zakonska obaveza davanja desetine nikada nije ukinuta, te da je desetina i danas obaveza svakog Djeteta Božjeg.

Da bismo ispravno razumjeli ovo važno pitanje, valja nam potražiti odgovore na dva važna pitanja: kada je davanje desetine započelo i da li je ta obaveza danas ukinuta?

Suprotno tvrdnjama mnogih koji početak prikupljanja desetine vezuju uz Mojsija i Zakon koji je Mojsije od Boga donjeo narodu, davanje destine datira gotovo od samog početka biblijske povijesti. Točnije - od Abrahama (tada još: Abrama).

Zanimljiv je taj prvi zapisani primjer davanja desetine u Bibliji, i to iz više razloga.

Najprije, do tog trenutka desetina se kao takva nidje ne spominje. A onda, u 14 poglavlju Knjige Postanka od 18. do 24. stiha čitamo biblijski izvještaj o Abramovom susretu sa jednom izuzetno zanimljivom osobom - Melkisedekom.

Ono malo što o Melkisedeku znamo, osim u 14 poglavlju postanja, čitamo u poslanici Hebrejima, od 5. poglavlja nadalje. Tamo čitamo da je Isus proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. Time on postaje veliki svećenik novog svećenstva, a to je svećenstvo - svećenstvo vjernika.

Razumijemo li ovo što ću sada reći, razumjet ćemo i sve što Bog želi da znamo o davanju desetine.

Abram susreće Melkisedeka, a zatim se dešava nešto neobično. Melkisedek donosi Abramu - kruh i vino, a Abram njemu daje - desetinu!

Znamo li da je Krist "proglašen od Boga velikim svećenikom po rodu Melkisedekovu" (Heb.5.10), te da Isus sam za sebe kaže "prije nego je Abraham bio, Ja Jesam" (Ivan 8:56-58), lako uviđamo slićnosti Melkisedeka sa Isusom.

Ovdje je riječ o nečemu što teolozi različito opisuju i tumaće. Dok se jedni u Melkisedeku vide stvarnog Isusa koji je došao u obličju Melkisedeka (pri ćemu se služe izrazom "teofanija" - navodnim pojavljivanjem Isusa u ljudskom obličju prije nego je došao u Marijinu utrobu), drugi te biblijske izvještaje tumaće kao "sliku" Isusa, odričići svaku mogućnost da je Isus bio tjelesno prisutan.

Bez obzira na ove prijepore, držeći se biblijskog teksta možemo sa sigurnošću reći da je u opisanom susretu Melkisedeka, kralja Salemskog i Velikog svećenika sa jedne strane, te Abrama, sa druge strane, snažno prisutna novozavjetna simbolika.

Obratimo pažnju na kruh i vino. To su novozavjetni simboli koji označavaju sklapanje saveza između Boga i čovjeka. Da je to uistinu tako potvrđuje nam Abrahamovo davanje desetine Melkisedeku.

Ovo je vrlo važno! Ako kažemo da je davanje desetine stvar Starog Saveza, jer tako piše u Mojsijevom Zakonu, ne smijemo zanemariti svjedočanstvo Abramovog davanja desetine koje je posve novozavjetnog karaktera!

Zapravo, kroz Abrama je Bog uveo davanje destine Novog Zavjeta prije nego je to Mojsije učinio Zakonom! Mojsijev Zakon dakle predstavlja stanovitu iznimku u Božjem savezu sa čovjekom, koju je Bog za neko vrijeme dozvolio iz sasvim praktičnih razloga.

Pod Zakonom, destina postaje zakonska obaveza, a ne više stvar slobodnog izbora i zahvalnosti.

Kada čitamo o susretu Abrahama i Melkisedeka, uočavamo neke bitne značajke novozavjetnog davanja desetine.

Najprije, za razliku od davanja desetine po Zakonu, Abrahamovo davanje destine bilo je dobrovoljno. Ono je došlo iz zahvalnosti, a Abraham nije bio prisiljen to učiniti.

Zatim, Abrahamovo je davanje došlo od vjere, a ne od Zakona.

Treće, kada je Abraham dao desetinu on nije očekivao da osiromaši! Baš naprotiv, očekivao je da zbog toga bude učinjen bogatim. Da je njegov stav srca bio ispravan, a očekivanja točna, vidimo iz ostatka izvještaja o njegovom životu.

Još je jedan bitan detalj u tome koji svakako vrijedi spomenuti.

Kada je kralj Sodome rekao Abrahamu da zadrži blago koje je zaplijenio, Abraham je odbio kompromis sa njim i odrekao se trenutnog dobitka. Tako je ostao čist pred Bogom.
Nažalost, danas mnogi kršćani, radi vlastitog dobitka, čine kompromis sa svijetom, da bi se potom išćuđavali kako to da Bog nikako ne želi blagosloviti njihove živote.

Vidimo dakle kako je došlo do davanja desetine, te da desetina kao oblik davanja ugodan Bogu nije ukinut Novim Zavjetom, nego je desetina samo za neko vrijeme bila propisana kao Zakonska obaveza Starog Zavjeta.

Možda se sada pitate, a zašto je Bogu potrebna desetina?
Zapravo - nije mu potrebna.

Bogu ne treba naš novac. Njemu uopće ne treba novac jer On je tvorac svega. Ali, Bog koristi davanje destine kao izvor blagoslova za nas!

O čemu se radi?

Bog nas time želi nešto jako važno naučiti - toliko važno da o tome nedvosmisleno i snažno govori čitav Novi Zavjet. Bog nas želi naučiti davati. Davanje je blagoslovljenije od primanja, kaže Riječ. Božja se ljubav očituje u neprestanom i nesebičnom davanju. Ako kažemo da nasljedujemo Krista i da želimo postati poput njega - i mi moramo naučiti davati poput njega: dobrovoljno, radosno i u vjeri.

Desetina dakle nije ukinuta. Također, ni Zakon nije ukinut, nego podignut na jednu novu razinu. Novi je Savez podigao standarde kršćanskog življenja pa sada ono što je za neko vrijeme bila obaveza postaje stvar našeg slobodnog izbora. O tome svjedoče i Isusove riječi iz Mt 5,17-20:

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom. Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko."

Standardi koje je Bog postavio u Novom savezu veći su od Starozavjetnih. Oni nas pozivaju na dobrovoljno davanje u vjeri, što nikako ne znači da trebamo prestati davati, već da naše davanje treba biti iznad obaveze.

Od nas se očekuje da "idemo drugu milju", da se ispružamo prema Bogu svim žarom našega srca. Tako i naša davanja ne trebaju i ne smiju biti ograničena samo na materijalno, ona moraju ići dalje... Zapitajmo se zato - što uistinu dajemo Bogu?

17.05.2010. u 21:18 • 11 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>



Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na:
zoki.bijelic@gmail.com

Zadnji postovi...

Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak

Linkovi...