Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

subota, 26.05.2007.

ČIME SE HRANIMO?

Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjeti ćeš u pothvatima.
Jošua 1:8

U srijedu poslije bogoslužja razgovarao sam sa jednom sestrom o sudjelovanju na kršćanskim forumima na internetu. Taj me razgovor naveo da podijelim nekoliko kratkih misli o onome što ulazi u naša srca.

Kada sam prihvatio Krista u svoj život dobio sam veliku želju i volju svjedočiti Radosnu Vijest gdje god sam mogao. Jedno od područja na kojem sam to pokušao uraditi je Internet.

O Internetu danas kruži mnoštvo kontradiktornih informacija. Jedni ga smatraju djelom samog sotone, a drugi bezrezervno naglašavaju njegovu vrijednost kao sredstva nesputane komunikacije.

I jedni i drugi su, sasvim sigurno, u krivu.

Tehnologija, sama po sebi nije ni dobra ni loša – dobrom ili lošom je čini način na koji je upotrebljavamo.

Komunikacija, sama po sebi takodjer nije loša – dobrom ili lošom je čini tek način na koji je upotrebljavamo.

Internet, zapravo, nije ništa pogubniji od, recimo, knjige. Ili snimke neke propovijedi. Ili, recimo, glazbe. Svega toga ima i dobroga i lošega, i onoga korisnog za izgradnju, i onoga što šteti i truje naša srca.

Za Internet vrijede ista pravila kao i za bilo koju drugu vrstu ljudske komunikacije. Njegove specifičnosti nisu bitno različite od specifičnosti bilo kojeg drugog komunikacijskog medija.

Pojednostavljeno rečeno, komuniciranje s drugim ljudima putem interneta jednako je opasno kao i svaki drugi vid ljudske komunikacije. Oprez je uvijek neophodan, a trezvenost, zdrav razum, te poslušnost Božjoj Riječi obavezni.

Ako ne pazimo, možemo biti prevareni doslovno u bilo kojem području našeg života!

Ja sam upoznao mnogo kršćana putem Interneta. Družeći se s nekima od njih, bolje ih upoznavajući, shvatio sam da je situacija ista kao i u svakodnevnom životu: mnogi jednostavno nisu ono za što se izdaju.

Upoznao sam pripadnike mnogih zajednica s kršćanskim predznakom u Hrvatskoj, pa i šire. Upoznao sam različitosti njihovih vjerovanja, različitost njihovih crkvenih praksi, različitost njihovih teologija.

To me je naučilo dvije stvari.

Jedno je da ne smijem uzimati zdravo za gotovo ništa što mi netko kaže, pa makar on ili ona bili ili se izdavali za službenika Božjeg, uzornog kršćanina, teologa ili sl. Uostalom, znamo da nisu Kristovi svi oni koji se nazivaju kršćanima (a to vrijedi i za mnoge unutar bilo koje crkvene zajednice, pa i one kojoj ja pripadam). Iako ovo ne treba posebno objašnjavati, ovo je upravo ono što često smetnemo s uma kada se zateknemo u komunikaciji s takvom osobom. Ne zaboravimo da ćemo često čuti poluistine ili čak laži koje mogu biti pogubne za naš duhovni mir.

Druga stvar je ta da mnogi više vjeruju svojim denominacijama, svojim vođama ili tradiciji nego li Riječi Božjoj. Tko god tako pristupa vjeri (a to vjerujte mi čine mnogi), krivi je učitelj i kamen smutnje u našem putu poslušnosti Kristu. Ne smijemo zaboraviti da je Bog iznad svega, a da je u prirodi čovjekovoj da Božju Riječ tumači u tijelu, a umjesto u Duhu...

Ovo može biti vrlo opasno za nekoga tko se nepripremljen susreće s takvim nazovi-kršćanima.
Zato je pitanje koje želim postaviti svima nama da o njemu razmislimo: čime se hranimo?

Zanemarimo načas internet i pogledajmo našu svakidašnjost:

- Ne treba pitati čitamo li svaki dan Bibliju, ali nije zgorega zapitati se s kakvim motivima to činimo?
- Ne treba pitati čitamo li kršćanske knjige, ali vrijedi upitati se kakve knjige čitamo?
- Mnogima nije dovoljno otići na bogoslužje i čuti propovijed pa slušaju snimljene propovijedi, i to nije loše, ali vrijedi se zapitati o vjerodostojnosti izvora iz kojih dolaze te propovijedi.
- Ne treba vjerojatno nikoga pitati ni družimo li se s drugim kršćanima, ali svakako vrijedi pitati s kakvim se to kršćanima mi družimo?

Valja se zapitati otkuda u naš život dolaze te druge knjige, druge propovijedi, tko su ti ljudi s kojima se družimo, ili zapravo: čija mišljenja uvažavamo.

Jer, sve ono što živimo, što radimo, što čitamo, što slušamo, s kim se družimo, zapravo sve ono što nas okružuje na neki način dopire do nas, ulazi u nas i na nas vrši nekakav utjecaj.

Neke od tih stvari nas oplemenjuju i pomažu nam da se izgradimo. Neke druge nas onečišćuju, opoganjuju i unazađuju.

Budimo sigurni da zli ne miruje i da na sve moguće načine potura dezinformacije, pogrešne stavove, i pitanja formulirana na način na koji ih ne bismo trebali postavljati. On potura onu 'drugu misao' koju tako često prihvaćamo kao svoju, a koja u nas unosi sumnju, nezadovoljstvo, mrmljanje...

To je produkt onoga čime se hranimo. Promotrimo stoga svoja djela da vidimo kako uistinu živimo i čime se zaista hranimo. I ne zaboravimo to prelomiti kroz prizmu Božje riječi.

'Ako, dakle, primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće.'

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com