Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

subota, 12.06.2010.

MUDROST I PRAVEDNOST U KRŠĆANSKOM ŽIVLJENJU

'Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi,
niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati,
kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi.' (Ez.33:12)



Svi želimo biti pravedni, živjeti mirne savjesti u bliskom zajedništvu s Bogom; u svijetu, ali odvojeni od svijeta, baš onako kako nas je Gospodin pozvao da budemo.

Dakako, govorim o djeci Božjoj, o nama nanovorođenima koji smo krenuli uskom stazom rasta u vjeri.

Govorim o nama koji dozvoljavamo Gospodinu da nas provede kroz kojekakve situacije, ne bismo li vođeni Njegovom sigurnom rukom postajali svakoga dana sve više i više kristoliki.

Ne znam za vas, ali moj život snažno pokazuje da u mnogim kritičnim situacijama reagiram drugačije nego što bih želio.

Bez obzira na sve ono što vjerujem i što nastojim živjeti, svako malo Bog u moj život dovede neku situaciju koja mi iznova pokazuje koliko sam slab i nemoćan činiti dobro onako kako bih htio.

Istovremeno, u svakoj od tih prilika Bog mi ne propušta sa očinskom ljubavlju i beskrajnim strpljenjem pokazati, koliko me silno voli, pazi i štiti.

On želi da moj život odražava Njegovu pravednost i da ga moje življenje proslavlja.

No, na moju sramotu, veoma često ga ja svojim postupcima primoravam da me nastavi odgajati i disciplinirati u područjima u kojima sam već odavno trebao biti izgrađen.

Ne čudi zato, što mi mnogi biblijski primjeri izgledaju kao nedostižan uzor, iako nipošto nedostižni ne bi trebali biti.

Ono što je ključno za dostizanje mudrog i pravednog svakidašnjeg kršćanskog življenja može se sažeti u jednom jedinom pojmu: potpuno pouzdanje u Boga.

Iako se mnogi biblijski junaci doimaju nestvarno mudri i sposobni, tajna njihovog uspješnog življenja nije neka njihova nadprosječna sposobnost, već umijeće pouzdanja u Boga umjesto u sebe.

Samo onome tko se tako odvaži živjeti, Bog može dati mudrost da unatoč kušnjama živi pravedan i bogougodan život.




U 1. knjizi o Samuelu, u 26. poglavlju čitamo kako je David mudro postupio poštedjevši Šaulu život. Nešto ranije, u 24. poglavlju čitamo o gotovo identičnom događaju.

Dva je puta David imao priliku ubiti Šaula i tako se riješiti nemilosrdnog progonitelja koji je svim silama želio da ga ubije, ali je oba puta od toga odustao.

Dva su ga puta njegovi ljudi uvjeravali kako sada ima i pravo i priliku ubiti Šaula, govoreći da je Bog predao Šaula u njegove ruke da s njim uradi što mu je drago. (1 Sam 24,5; 26,8)

Ipak, čitamo da, iako je isprva i sam tako pomislio, David oba puta odustaje od svoje nakane govoreći: "Očuvao me Jahve da tako što učinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin." (1 Sam 24,7b).

David je bio itekako svjestan da nije vlastan suditi onome koga je Bog pomazao - njemu će u svoje vrijeme presuditi sam Bog.

Dobro je znao što bi se desilo da se poveo za samo naizgled ispravnim savjetom svojih ljudi, pa kaže: "Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?" (1 Sam 26,9).

Poanta ove dvije zgode nije samo u tome da je David mudrošću dvaput izborio pobjedu nad znatno moćnijim neprijateljem, nego i u tome da je David uistinu bio poslušan Bogu.

Tako kroz ova dva primjera vidimo koliko je veliko bilo njegovo pouzdanje u Jahvu!

Zamislimo da se netko od nas zatekao u takvoj situaciji, i još k tome da je imao toliko hrabrosti ušuljati se krišom kao David te noći u samo središte neprijateljskog tabora. Zar ne bismo iskoristili prigodu i riješili se progona jednom zauvijek?

A da je David unaprijed bio svjestan kako ovim postupcima tek dobiva bitku, ali ne i rat, vidimo iz njegovih riječi kada na odlasku kući kaže u sebi: "Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke."(1 Sam 27,1).

David se nije polakomio za brzim rješenjem situacije.
On dozvoljava Jahvi da bude Bog u njegovom životu i da na svoj način riješi situaciju.

To nije brz način, a nije ni lagan. Ali, to je Božji način.

U priči o Davidu i Šaulu po tko zna koji put vidimo Božju pravednost na djelu.

Također vidimo i Davidovu odlučnost da slijedi Božje zapovjedi i da ostane Bogu vjeran unatoč kušnjama.

Na taj način on poslušnošću ostaje pravedan pred Bogom, baš kao što kaže Riječ:
"Naša će, dakle, pravednost biti: držati i vršiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom našim, kako nam je naredio." (Pnz.6:25).

Netko bi iz ovih redaka mogao pomisiliti kako naša pravednost dolazi iz djela kao slijepi čin poslušnosti Zakonu, no mi znamo da opravdanje dolazi po vjeri.

Tako u 2 Kor 5,21 čitamo:
"Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu."

a u Post 15,6 (usp. Rim 4,3.9.22; Gal 3,6; Jak 2,23):
"Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost."

Naša pravednost dolazi od Boga, po vjeri, kao čin poslušnosti iz ljubavi.
Ako tako živimo "plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina" (Ef 5,9).




Ipak, znamo da postoje trenuci u životu svakoga od nas kada ne odgovorimo pravilno na postavljeni izazov.

Postoje trenuci kada smo previše tjelesni da bismo iz prve bili poslušni Božjem glasu.
Trenuci u kojima postaje očito da smo se opustili i za trenutak udaljili od Boga.

Ne govorim sada o otpadanju od Boga i stvarnom zastranjenju od njegovih puteva, nego o trenucima u kojima se iz nekog razloga nađemo "izvan kontrole".

O tome nam govori jedan drugi događaj iz Davidova života. On je kronološki smješten između ove dvije situacije u kojima se David odupro iskušenju i odmah donio Bogu ugodnu odluku.




U 25. poglavlju 1. knjige o Samuelu opisan je događaj sa nekim bogatim čovjekom po imenu Nabal.

Ovaj se surovi čovjek ponio sebično i nezahvalno kada je odbio hranom pomoći Davidu i njegovim ljudima.

David tada donosi odluku u ljutnji i sprema se mačevima samovoljno istjerati pravdu.

Ovoga puta nije kanio postupiti kako je Bogu ugodno, ali u nastavku vidimo da ni Bog nije tek tako pustio Davida da radi po svome!

Kako je divan i milostiv naš Bog!

On zna naše slabosti, pa kada i ponekad donesemo pogrešnu odluku, žuri da nas zaustavi i ispravi naše puteve.

Dakako, on nije nasilan Bog i neće nam silom nametati svoju volju, ali će često, baš kao i Davidu tada, pred nas staviti mogućnost da uočimo svoju pogrešku i odvratimo se od grijeha na vrijeme!

Zapazimo ipak ovo - Božja upozorenja na grijeh namjenjena su samo onima koji ih mogu čuti!

Bog ne poziva Nabala da se predomisli, već čini da jedan od Nabaovih slugu obavijesti njegovu ženu Abigajlu o događaju, kazujući joj doslovno "Pa promisli i vidi što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj njegovoj kući. On je sam odveć opak da bi se s njim moglo govoriti." (1 Sam 25,17).

Abigajla hitro uzima veliku količinu hrane iz kuće i žuri pred Davida, te ga odvraća od njegova nauma da se osveti.

Istovremeno, time Bog po njoj daje poruku Davidu kakav je prijestup uradio, pa on razumijevajući to, odgovara Abigajli: "Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji te posla meni u susret! Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena ti sama, koja me odvrati sama od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu." (1 Sam 25,32).




Promotrimo li detaljnije ova tri događaja ne možemo ne primjetiti da su i David i Abigajla u kritičnim trenutcima donijeli neke odluke koje nisu bile samo pravedne već i mudre.

Što znači biti mudar?

Ako bismo pokušali definirati mudrost mogli bismo je opisati kao "primjenjivanje istine u svim životnim odlukama".

Netko je to sročio ovako:

- Mudrost nije nužno povezana samo s pameću i inteligencijom.
- Mudrost uključuje shvaćanje istine i dobro prosuđivanje u primjenjivanju te istine.
- Mudrost pretvara spoznaju onoga što je dobro u dobro djelo.
- Mudrost koristi sve čovjekove osobine, a ne samo neke. Ona je kombinacija čvrstoće i blagosti, detaljna je i učinkovita, iskrena i suosjećajna, hrabra i diskretna.
- Mudrost drži čovjekov karakter u ravnoteži.

Riječ Božja kaže da mudrost dolazi od Boga:
Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. (Izr 2,6)

Mudrost se može steći (Izr 4,5), spoznati (4,1), čuti (5,1), shvatiti (8,5). Nalazimo je "na usnama razumnoga" (10,13), kod onih koji su ponizni (11,2) i "u onih koji primaju savjet" (13,10).

U Izr 8,12 zapisano je:
"Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja."



Mudrost je, dakle, namijenjena djelovanju i to je izvrstan naputak o tome kako nam valja živjeti.

U svojoj kršćanskoj svakodnevnici neprestano se suočavamo s kušnjama. Svakoga dana u mnoštvu situacija primorani smo donositi odluke i provoditi ih.

Vrijedno je ispitati se:

- odražavaju li naše odluke i naši postupci Božju mudrost ili mudrost svijeta?

- slijedimo li odlučno Božje zapovjedi i ostajemo li vjerni Bogu unatoč kušnjama ili ulazimo u kompromise sa svijetom?

Odgovorimo li iskreno na ova dva pitanja, dobit ćemo pouzdan odgovor na pitanje koliko uistinu vjerujemo Bogu.

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com