Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

nedjelja, 03.06.2007.

O BRAKU...


1Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. 8 Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 9 Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. 10 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - 11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. 12 Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 13 I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. 14 Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su. 15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu? 17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama. 18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. 19 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi. 20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. 21 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. 22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. 23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. 24 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom. 25 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26 Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. 27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 28 Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. 29 Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 30 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta. 32 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 36 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini. 38 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. 39 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. 40 će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega. (prijevod: Duda-Fućak)



1a Sada o onome što ste mi pisali.

Apostol Pavao 56. godine ili početkom 57. piše ovu poslanicu crkvi u Korintu koju je sam osnovao prilikom svog 2. misijskog putovanja. Korint je bio veoma bogat trgovački grad smješten na raskršću glavnih trgovačkih putova, na jugu Grčke. Ujedno je bio i glavni grad pokrajine Ahaje. Uz trgovinu, grad je karakterizirao veliki i brzo rastući nemoral poganskih stanovnika, zbog čega je brzo postao sinonim za sve nečisto i tjelesno. Crkvu u Korintu sačinjavali su večinom obraćeni Korintski pogani, a tri godine nakon njezina osnivanja, dok je Pavao propovjedao u Efezu, primio je pismo iz Korinta u kojemu je obaviješten o određenim pitanjima i problemima vezanim uz crkvu i pobožan život.
U sedmom poglavlju ove poslanice apostol Pavao daje odgovore na postavljena pitanja o ženidbi i djevičanstvu. Ovi su odgovori posebno bitni zbog znatnih razlika u shvaćanju braka i djevičanstva izmedju židovske i grčke kulturne tradicije. U nastavku ćemo pokušati obrazložiti značenje ovog poglavlja u svjetlu tadašnjeg vremena i kulture.


1b Dobro je čovjeku ne dotaći ženu.

lako bismo ovaj redak mogli shvatiti kao osudu seksualnog odnosa između muškarca i žene, ona to nipošto nije. 'Dotaći ženu' doista se odnosi na seksualni odnos, no razlog ovakve preporuke proizlazi iz apostolovog dubokog uvjerenja da samački život donosi određene prednosti za onoga tko je odlučio svoj život posvetiti služeći Bogu.


2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.

Apostol Pavao duboko je svjestan snažnih čovjekovih potreba za spolnim činom. Požuda je dio čovjekove prirode, ona je duboko ukorjenjeni nagon i nije se svatko na jednak način u stanju nositi sa njom. Požuda, ako nije zadovoljena, nekim ljudima može predstavljati vrlo veliko iskušenje. Ne samo što one slabije može dovesti do pada u grijeh, već se u borbi sa požudom uludo gubi dragocjeno vrijeme koje bi se daleko korisnije moglo upotrijebiti za služenje Bogu. Stoga Pavao odmah naglašava da samački život, odnosno celibat (potpuno odricanje ne samo od spolnih odnosa nego i od braka) nije preporučljiv za svakoga. Također valja primjeiti da Pavao ovdje govori u jednini – svaki čovjek neka ima svoju ženu (jednina), a ne žene (množina). Ovo nije slučajno, već potvrđuje shvaćanje da krščanin treba biti 'jedne žene muž', baš kao što i žena treba imati samo jednoga muža. To je uostalom i trajna Božja odredba za njegov narod.


3 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu.
[Muž neka dadne ženi ono što joj je dužan, a isto tako i žena mužu (prijevod: R.Knežević)]

Bračne dužnosti navikli smo promatrati u svijetlu seksualnih odnosa, no iako se ovdje govori upravo o tome, te su dužnosti daleko sveobuhvatnije. Ovdje apostol još jednom naglašava da je od životne važnosti redovito konzumirati brak, kako bi se izbjegla iskušenja koja mogu odvesti u spolnu nečistoću (blud). Važno je primjetiti da Pavao izjednačava obaveze muža s obavezama žene, te da u tome ne pravi nikakvu razliku. To potvrđuje i slijedeći stih:


4 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.

Ulaskom u brak supružnici postižu trajno fizičko, duhovno i duševno sjedinjenje. Riječ Božja jasno govori da 'postaju jedno tijelo'. Oboje postaju odgovorni za ono drugo, te prihvačaju obavezu brige za supružnika. Ova briga nadilazi samu tjelesnost i uključuje sve razine zajedničkog života. Zanimljivo je primjetiti da i ovaj stih naglašava vrijednosnu jednakost muža i žene.


5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.
[Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast. (prijevod: Rupčić)]

U kontekstu bračnih odnosa, poglavito onih seksualne naravi, ovime je naglašeno da se supružnici ne bi trebali uskračivati jedno drugome, te da tako nešto ne bi bilo poželjno. Ipak, uskračivanje od seksualnih odnosa je u određenim okolnostima prihvatljivo, čak i poželjno, ali uvijek kao rezultat međusobnog dogovora i na unaprijed određeni rok. Također, apostol izričito navodi razlog za uzdržavanje – molitvu, naglašavajući time duhovnu korist odustajanja od vršenja bračnih dužnosti za vrijeme dok traje molitva (i post). U nastavku rečenice naglašava se privremenost i kratkotrajnost ove odluke iz razloga što neutažena seksualna želja može biti uzrokom takve psihofizičke napetosti i nestabilnosti koja može stvoriti izvrsnu priliku Sotoni da ju pokuša iskoristiti kako bi naštetio supružnicima. Naglasak je stavljen na našu neizdržljivost, odnosno na grešnu prirodu našeg slabog i požudi sklonog tijela, zbog čega je vršenje bračnih dužnosti poželjno i potrebno za očuvanje duševnog mira i otklanjanje mogućnosti da nas Sotona napastuje na taj način.


6 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.
[Ali ovo govorim kao ustupak, a ne kao zapovijed. (prijevod: Šarić)]

Apostol savjetuje i odobrava, ali ne smatra striktno obavezujučim gornje naputke, što nipošto ne znači da brak ne treba konzumirati, već prije da se nije nužno uzdržavati od spolnih odnosa radi molitve. Privremeno uzdržavanje je, dakle, neobavezujuća preporuka za koju Pavao smatra da može biti korisna. Neki smatraju da se ovo dopuštenje ne odnosi samo na konzumiranje braka, nego i na brak kao nešto dozvoljeno, ali ne i zapovijeđeno.


7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.

Pavao očito ne smatra brak nužnim, štoviše zagovara potpunu apstinenciju od bilo kakvih emocionalnih i seksualnih odnosa koje smatra boljim izborom. Za njega je najuzvišeniji čovjekov zadatak služiti Bogu i sve ostalo u svom životu on pretpostavlja toj želji. Za njega, predati se služenju Bogu u cijelosti više je od izbora – to je nasušna potreba koju on sa radošću izabire. On bi htio da svi mogu tako živjeti kako bi okusili što potpunije zajedništvo s Gospodinom, no istovremeno je svijestan da je taj zahtjev za večinu pretežak, te da ne predstavlja i ne može predstavljati obavezu. Štoviše, naglašava svoje apstiniranje od odnosa kao jedan od mnogih darova koje nam daje Bog, svakome drugačije kako već Bog nalazi najpodesnijim za pojedinu osobu. Važno je istaknuti kako sposobnost odricanja od braka i seksualnih odnosa Pavao drži darom, nečim na što su neki pozvani od Boga, dok druge Bog poziva da uđu u brak. O tome svjedoći i Mt.19:10-12: 'Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se." A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."'


8 Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja.

S obzirom da odricanje od braka smatra vrijednijim za Kraljevstvo nebesko, apostol savjetuje uzdržavanje onima koji žele ostati neoženjeni, kao i udovicama. On naglašava kao 'dobro' odluku da ostanu sami, ali ju ne proglašava obavezujućom čime priznažuje da se radi o slobodnom izboru.


9 Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.

Još jednom Pavao istiće da uzdržavanje nije moguće svakome i da ne bi svi trebali težiti ka tome. Štoviše, Bog ne želi da se itko bespotrebno mući pa je za one koje Bog nije osposobio da ostanu sami preporučljivo da stupe u brak jer bi suspregnuta želja za njih mogla biti veoma opasna.


10 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja -

Brak je u Božjim očima svet i nerazrješiv. Ovdje Pavao upozorava oženjene da ni ne pomišljaju na rastavu – govoreći o zabrani rastave jasno ukazuje da to nije njegov privatni stav, nego nešto što je Isus naučavao prije raspeća. Valja zamjetiti da i ovdje zapovijed podjednako vrijedi i za ženu i za muškarca koji su u braku.


11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.

Moguće je, ipak, da do rastave dođe. U ovom stihu Pavao ne precizira radi li se o braku između dvoje krščana ili o braku u kojemu je jedan supružnik nevjernik. Također ne precizira ni razlog rastave. Premda je zapovjed o svetosti i nerazrješivosti braka jasna i nedvosmislena, Pismo navodi blud kao jedinu situaciju kada je rastava moguća . U Mt.5:32 čitamo Isusove riječi: 'A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub'. Naime, otpuštena žena nije slobodna u Božjim očima, već ostaje sa mužem povezana brakom. Ovo je značajno zbog toga što otpuštanje žene ostavlja mogućnost da bračni odnos bude zacjeljen, štoviše apostol jasno naznačuje da je poželjno i dobro da se žena, ako je to ikako moguće, izmiri s mužem. Završna napomena prisnažuje ovo stanovište opominjući muža da (ipak) ne otpusti ženu. Zanimljivo je znati da je u ondašnjem društvu muškarac imao pravo otpustiti ženu, no žena nije imala pravo otpustiti muža!

12 Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 13 I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža.

Napomena da ovo govori Pavao, a ne Gospodin, znači da Isus nije o ovome propovjedao, ali ne i da je ovo proizvoljna Pavlova tvrdnja. Pavao nadopunjava izrećeno naznačujući da je brak svet čak i ako je žena nevjernica. Ukoliko nevjerni supružnik pristaje živjeti sa supružnikom krščaninom, sve značajke braka su punovažne i obavezujuće. Iako bi se na prvi pogled moglo pomisliti da ovaj stih odobrava zasnivanje braka između krščanina i nevjernice, vjerojatnije je da se odnosi na zatečeno stanje u trenutku obračenja. Naime, Pavlu je ovo bilo vrlo značajno razjasniti zbog starozavjetne zapovjedi da Izraelac koji se oženi pogankom mora otpustiti ženu i djecu, jer je Židovima bilo zabranjeno ženiti se poganima, dok Novi zavjet drugačije tretira ovu situaciju: narod Božji je pod milošću i ova starozavjetna zapovijed nije više obavezujuća. Valja naglasiti da ovaj stih nije potvrda da je ispravno sklopiti brak sa nekršćankom.


14 Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su.

Ponajprije, biti posvećen znaci biti 'odvojen za Boga'. Obraćeni supružnik pored toga što ima stalnu priliku svojim življenjem i riječima svjedočiti neobračenom supružniku, ima i stvaran duhovni utjecaj na svog neobraćenog bračnog druga. To potvrđuje i praksa koja pokazuje veću vjerojatnost obraćenja kod osoba čiji je drugi supružnik već obraćen. Duhovni utjecaj obraćenog supružnika očituje se i u brojnim blagoslovima koje Bog donosi u život obitelji, a to se odnosi i na djecu koja baštine povlašteni položaj rasta u obitelji u kojoj je barem jedan roditelj krščanin. Valja napomenuti kako činjenica da je jedan supružnik krščanin ne znači nužno niti da će se drugi supružnik obratiti, niti da će djeca zbog toga živjeti Bogu ugodnim životom, već samo da imaju bolje predispozicije da to urade. Također, ovo je potvrda da djeca rođena u braku vjernika i nevjernice (ili obratno) nisu nečista u Božjim očima, jer nisu plod grijeha.


15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.

Ovo je ključni stih za sve one koji se suočavaju sa željom nevjernog supružnika da napuste brak. Bog ne smatra razvod ispravnim, ali također ne želi unositi dodatni raskol (ne-mir) u već narušeni bračni odnos. Stoga je dopušteno da krščanin dozvoli nevjernom supružniku razvod, imajući na umu ono što smo prethodno kazali: u Božjim očima supružnici su i dalje jedno tijelo! (usp.komentar za 11.stih)


16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?

Već smo kazali da posvečenje koje krščanin donosi u bračnu zajednicu nije jamstvo da će se nevjerni supružnik obratiti. To je nešto što ne možemo znati, iako svakako treba raditi tako da se nevjernom supružniku ne uskrati nijedna mogućnost da zadobije spasenje. Ako se nevjerni supružnik ogluši na sve uložene napore i ipak odluči otići, nema smisla opterećivati se mišlju o tome što je moglo ili nije moglo biti – to ne možemo znati.

Nakon svega izrećenog nameće se pitanje smije li razvedeni krščanin ponovno stupiti u brak sa drugom osobom? Moramo biti iskreni pa priznati da se ovdje otvaraju mogučnosti za različita tumačenja pa tako neki smatraju da 'razvod' u 1.Kor.16 znači potpuno poništenje braka, neki drugi smatraju da je razvod prekid braka samo za nevjernu osobu, te da je krščanin u Božjim očima i dalje vezan uz nevjernog supružnika, dok treći smatraju da razvod ovdje znači samo odvojenje, a ne prekid bračnog odnosa.
U pogledu tumačenja Isusove izjave iz Mt.19:9 koja glasi: 'A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub.' večina se slaže da je riječ o dozvoli za ponovnu ženidbu, no i tu postoje oprečna mišljenja. Uzmemo li u obzir da će nevjerni supružnik nakon rastave vrlo vjerojatno uči i drugu vezu i/ili brak, postavlja se pitanje da li je time prethodni brak automatski postao nevaljan ili je zapravo nevaljan ovaj novi brak?
Kada razmišljamo o duhu onoga što je Isus naučavao možemo uvidjeti da je razvod uvijek posljedica ekstremnih situacija i kao takav predstavlja krajnje, ali uvijek nepoželjno rješenje. Jedan preljub u braku mnogi shvačaju kao dovoljan razlog za razvod, no Isusove riječi govore drugačije: 'ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. ' (1.Kor.7:11). Pomirenje je uvijek prvi izbor, a razvod je dopušten samo kao krajnje rješenje.
Valja istači da postoje neke situacije koje brak čine nevaljanim: krvni incest (ženidbe bliskih rođaka ili brata i sestre) kao apsolutno nedopustiv čin, napuštanje braka od strane partnera koji nakon toga zasnuje drugi brak u kojem ima djecu što po mnogima dokida valjanost prethodnog braka, ali i postavlja pitanje o valjanosti novog, te dugotrajno psihičko i fizičko zlostavljanje kojega se ne može prekinuti. Svi ovi slučajevi predstavljaju 'izuzetak koji potvrđuje pravilo', a ne dokidanje odredbe o svetosti braka.
Poseban slučaj koji moramo izdvojiti je predbračni blud koji se po Mojsijevom zakonu kažnjavao smrću i čije je razotkrivanje poništavalo valjanost bračnog odnosa. Uspostavom Novog saveza, po milosnom djelu Kristove žrtve, nastaje presedan: preljub počinjen prije braka, u slučaju da je počinjen prije obračenja, obračenjem biva oprošten zajedno sa svim ostalim grijesima i kao takav više ne može teretiti bračni odnos.
Slična situacija javlja se i u slućaju kada je osoba u trenutku obračenja 'zatečena' u braku koji joj nije prvi. Kao i u prehodnom slučaju, i ovom stanovištu postoje suprotstavljena tumačenja.
Jedno tumačenje smatra da je nerazrješivost ženidbe aposlutna zapovijed i da se valjanim ima smatrati onaj prvi brak, a neki se pri tom pozivaju i na dio Isusove izjave koja kaže da sjedinjenjem 'dvoje postaju jedno tijelo' smatrajući tako da čak i ako nije službeno uspostavljen brak on svjednako postoji u Božjim očima, te ga kao takvog smatraju valjanim i obavezujućim.
Drugo mišljenje zastupaju oni koji tvrde da ponovna ženidba nije zabranjena i da se ona podrazumjeva iz kulturnog konteksta i vremena u kojemu su nastajali Stari i Novi zavjet. Naime, Stari zavjet nije zabranjivao ponovnu ženidbu, već je samo zabranjivao ponovnu ženidbu sa ženom koju je muškarac prethodno otpustio, a nakon toga zasnovao, ili je ona zasnovala novu bračnu zajednicu pa makar je i ta nova bračna zajednica razvrgnuta. To je jasno opisano u Pnz.24:1-4 koji kaže: 'Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.' Valja primjetiti da Stari Zavjet također nigdje ne potvrdjuje ispravnost ponovne ženidbe, već je samo navodi kao mogućnost koja je očigledno bila dopuštena.


17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama.
[Uostalom, neka svatko živi onako kako mu je Gospodin odredio, kako ga je Bog pozvao. I tako zapovijedam po svim crkvama. (prijevod: Šarić)]

Apostol Pavao ovim naglašava da su pravila su univerzalna i jednaka za svakog vjernika i svaku crkvu, sukladno Riječi. Nemamo potrebe naprasno mjenjati sve okolnosti svog života nakon obračenja, već trebamo trezveno razmisliti o tome na što nas je Bog pozvao da budemo i radimo. U kontekstu bračnih odnosa ovo znači da ne trebamo brže-bolje razvrgavati postojeće brakove, već da smo pozvani odreći se grijeha koje Bog osuđuje. Brak je sam po sebi dobar i ne predstavlja nešto čega bi se trebali odreći, osim ako nas je Bog pozvao na samački život. Također, ukoliko smo obračenjem zatečeni u braku sa supružnikom koji je nevjernik, ili nam to nije prvi brak, nismo pozvani razvrgavati postoječu bračnu zajednicu, već dozvoliti Gospodinu da nas vodi.


18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.

U trenutku obraćenja Bog nas zatiče u različitim stanjima, no samim obraćenjem sve to postaje nevažno. Vanjski znakovi pobožnosti, baš kao i posljedice prethodnog života nisu mjerilo vjernosti Bogu. Ovo je posebno bilo važno u ono doba u pogledu braka između Židova i ne-Židova. Iako je to po Starom Zavjetu bilo zabranjeno, po Novom zavjetu su svi koji su život predali Gospodinu Djeca Božja, te kao takvi pripadaju istom Izabranom narodu, bili Židovi ili ne.


19 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi.

Iako svatko ostaje u stanju u kakvom se zatekao, to ne znači da treba zadržati ono što je bilo zlo ili iskvareno. Bogu je ugodan onaj koji mu je poslušan, a ne onaj koji ispunjava religiozna pravila. Uvijek moramo imati na umu da ničim ne možemo ugoditi Bogu kao poslušnošću.


20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.

Obraćenjem je svatko od nas zatečen u nekoj društevnoj poziciji ili situaciji. Riječ Božja poziva nas da ne budemo buntovni i da prihvatimo zatečeno stanje, te da duhovno rastemo u okolnostima u kojima smo se zatekli. Možda takvo stanje nije ono što se nama sviđa, možda se čak i radi o nečemu što bismo rado promjenili, a možda ćemo to zaista jednom i trebati promijeniti, no najprije je potrebno da duhovno izrastemo kako bismo bili kadri prepoznati Božju volju za naš život, te kako bismo znali u kojem pravcu i na koji način trebamo krenuti. Naravno, ukoliko smo zatečeni u nekom grešnom zvanju ne trebamo čekati da bismo se odrekli grijeha, no u ostalim je slučajevima zapovjeđeno ostati na zatečenim pozicijama.


21a Jesi li pozvan kao rob? Ne brini!

Isus nije došao provoditi političke promjene. Društvo onog vremena bilo je robovlasničko, a Isus nije imao nikakvog razloga to mjenjati. Štoviše, pozvani smo ostati ono što jesmo iz razloga što prava sloboda koju zadobivamo obračenjem nije sloboda tijela nego duha. Blagoslov koji netko može imati kao rob lako može nadmašiti sve što u duhovnom smislu ima ili može dosegnuti njegov gospodar.


21b Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.

Ovo možemo shvatiti dvojako. Neki tumaće da rob ne treba težiti za oslobođenjem čak ni ako mu je to moguće postići, dok drugi smatraju da nema ništa lošeg u oslobođenju od ropstva ako je ono moguće. No, Pavao ne poziva na nasilje i ne traži silom mjenjanje zatečene pozicije. Štoviše, naglašava važan aspekt takvog položaja: ostati u zatečenom položaju i ustrajno svjedočiti svojim življenjem uskrslog Gospodina može biti blagoslovljenije nego oslobođenje od ropstva.
Primjenimo ovo na brak. Možda nismo zadovoljni svojim brakom ili bračnim partnerom i možda nam okolnosti dozvoljavaju da se razvedemo. Trebamo li to učiniti? Ne pod svaku cijenu. Moguće je da je veća korist i blagoslov poštivati svetost braka te u nepovoljnim okolnostima biti svjedočanstvo uskrslog Krista. Korist koju možemo imati od ovakvog izbora ne mora biti samo duhovni rast i naša izgradnja već možda i obračenje našeg bračnog partnera, ili njegova odluka o napuštanju onih obrazaca u njegovoom/njezinom ponašanju koje su nam život činili ropski nepodnošljivim.


22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.

Fizički pojam slobode nije mjerilo stvarnosti, jer je stvarno ropstvo ono duhovne naravi. Biti slobodan od grijeha znači ne robovati više sotoni nego za svojeg gospodara prihvatiti Isusa Krista. To je dragovoljno duhovno ropstvo. Apostol nas ovdje poučava da je rob koji je predao svoj život Gospodinu i dalje rob svog zemaljskog gospodara, ali je na duhovnom planu oslobođen neželjenog duhovnog robovanja Knezu tame. Tako se on izjednačava sa slobodnim čovjekom, koji nije ničije vlasništvo na zemlji, ali je, ako je prihvatio spasonosnu vjeru, njegov duhovni gospodar Krist. Ovo nas dobrovoljno, samonametnuto ropstvo oslobađa i podiže kvalitet življenja iznad bilo čega što nam može dati ovaj svijet.


23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.

Prhvativši Krista prihvatili smo Njegovu svetu žrtvu kojom je na križu otkupio sve naše grijehe. Zbog te otkupnine, koja nadmašuje sve što je ikada itko napravio za bilo koga, mi smo otkupljeni od grijeha i od vlasti tame. Tako ne pripadamo više ljudima, nego Gospodinu koji je naš gospodar.


24 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.

Pred Bogom naš društveni položaj nije bitan. Ono što jesmo određuje naš odnos s Bogom i to je jedino mjerilo kojega se moramo držati.


25 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja.

Pod 'djevicama' ovdje ne bi valjalo smatrati isključivo žene. Komentar Novog zavjeta Williama Macdonalda istiće kako se izraz 'djevice' može odnositi i na ženske i na muške osobe. Nemamo razloga vjerovati da je apostol Pavao bio muški šovinist, baš kao što i sam kontekst pisma ne daje naslutiti da je Božji naum da se žene trebaju po ovom pitanju tretirati drugačije od muškarca. Rabinska škola zacjelo se ne bi suglasila s ovim stavom – po njihovom nauku muškarac smije otpustiti ženu, dok žena nema prava otići sama od muža, ali promatrajući kontekst muško-ženskih odnosa kroz prizmu cjelokupne Božje riječi ovakav mi se stav čini pogrešan i neutemeljen. Uostalom, i sam apostol Pavao tako kaže u 1.Kor.7:10-11: 'A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - 11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.'


26 Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti.

Što je sadašnja nevolja u kontekstu Pavlovog pisma? Po svoj prilici težina izazova kreposnog življenja u svijetu koji je već tada bio iznimno poročan i bezbožnički. Požude tijela mnogima su prejak izazov i stalna opasnot da posrnu. Mnogi se sa izazovima putenosti više ili manje uspješno bore, ali gube pri tom dragocjeno vrijeme za duhovni rast, pa su dakle, sotonskom prijevarom zaustavljeni u mjestu. Takvima je možda bolje, smatra apostol Pavao, odreći se posve vlastite seksualnosti i svoj um i tijelo u cjelosti posvetiti Bogu. No, kao već rekosmo, nije to za svakoga nego samo za one koji su na to od Boga pozvani.


27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene.

Tko je sa ženom, ništa nije pogriješio. Štoviše, brak je Božja nakana za čovjeka i ako bismo čak ignorirali biološku potrebu za produženjem vrste, ne bismo mogli poreći da je brak upravo onakva vrsta zajedništva kakvu je Bog namjenio čovjeku. S druge strane, ako netko nema ženu nije nužno da se time opterečuje. Imati ili nemati bračnog partnera nije mjerilo životnog uspjeha, a Pavao iskreno vjeruje da to može biti i dobro. Ovo se svejednako odnosi i na udovce, rastavljene, kao i na djevce i djevice. Premda i ovdje Pavao govori o muškarcu, naredni stihovi pokazju da se to odnosi i na žene.


28 Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.

Pavao ovdje do kraja razjašnjava teret ljudske seksualnosti. Brak nužno zahtjeva konstantne i kvalitetne seksualne odnose koji će umirivati želju da ne ovlada čovjekom. Iako samo po sebi to ne izgleda teško ni komplicirano, za održavanje braka zdravim neophodno je ulagati veliku količinu truda, prvenstveno u odnose, ali jednako tako i u povjerenje, razumjevanje, međusobnu potporu i sl. Nažalost, svijet oko nas prepun je primjera ljudi prekomjerno opterećenih seksom, koji zbog nezadovoljstva u braku ili puke seksualne nezadovoljenosti nerjetko ulaze u kojekakve 'izlete' i 'eksperimente' koje jednom riječju ispravno možemo okaralterizirati kao pohotu i blud. Nije stoga čudo što Pavao kaže da bi nas rado poštedio toga tereta, unatoč tome što je brak po svojoj prirodi dobar i svet.


29a Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko.
[Ovo vam kažem, braćo: Vrijeme se skratilo. (prijevod: Knežević)]

Ljudski je život gledano Božjim mjerilima kratak. No, on je kratak i iz naše, ljudske, perspektive. K tomu, nitko od nas ne zna koliko će živjeti. Tko zna, možda je upravo danas onaj dan nakon kojega više nećemo nastanjivati naše smrtno tijelo. Zato je veoma važno paziti kako upotrebljavamo vrijeme koje nam je preostalo. Bračni odnosi također se povinuju ovome – njihova važnost ne smije zasjeniti služenje Bogu.


29b Odsele [Od sada... (ostali prijevodi)] i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 30 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta.

Lako ćemo se složiti da je služiti Bogu obićno daleko lakše neoženjenima nego oženjenima. Ipak, obzirom na činjenicu da je vrijeme kratko, i oženjeni bi se kada je u pitanju služenje Bogu trebao ponašati poput neoženjenoga. Drugim riječima, izvršavanje bračnih dužnosti ne bi smjelo biti smetnja služenju za Kraljevstvo nebesko. Isto vrijedi i za druge životne situacije: ne bismo trebali dozvoliti da naše životne okolnosti (imovina, emocije, užici) ometaju ili umanjuju naše napore da ugodimo Bogu. Po Komentarima Novog zavjeta Williama MacDonalda fraza 'prolazi obličje ovoga svijeta' : 'posuđena je iz kazališta, i odnosi se na promjenu prizora te govori o prolaznosti svega što vidimo oko sebe.'


32 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.

Još jednom Pavao prisnažuje da postoje objektivne okolnosti koje otežavaju oženjenima da budu učinkoviti u služenju jednako kao oni koji nemaju bračnih i/ili obiteljskih obaveza. Njegova želja je da budemo bezbrižni, tj. rasterećeni svjetovnih briga. Primjerice, nije tajna da je oženjenome daleko teže krenuti na misijski rad u nekom geografski udaljenom kraju, nego li neoženjenom, pa dakle takva situacija za oženjenoga nosi sijaset briga i obaveza kojima se neoženjeni ne moraju opterecivati niti ih rijesavati.


35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

Sve ovo što govori apostol Pavao drži valjanim savjetom ili preporukom koji bi mnogima mogao olakšati živlot u služenju, a nikako pokušajem nametanja svojih stavova.


36 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu.
[A ako li tko misli da svojoj djevici, koja je u zreloj dobi, nanosi sramotu, i tako mora biti, neka čini što hoće; ne griješi, neka se uzmu (prijevod: Šarić)]
[Drži li tko da nedolično postupa sa svojom djevicom ako ova ostaje usidjelicom, i da stvari moraju ići svojim tokom, neka postupi po svome nahođenju: ne griješi, neka se vjenčaju! (prijevod: Rupčić)]
[Ako pak tko misli da je nedoličan prema svojoj djevici kad mu je žudnja jaka, i tako mora biti, neka učini što želi; ne griješi, neka se žene! (prijevod: Knežević)]


Ovo je stih sa popriličnim razlikama u prijevodu, no za razliku od nekih drugih prijevoda (Karadžić, Đaković, Suvremeni prijevod, Vrtarić...koji bitno mjenjaju smisao izvornog teksta) navedeni prijevodi ne odstupaju previše jedan od drugoga.
Očito je da se ovdje govori o paru koji je u vezi, ali ne i u braku. Također, naglašena je jaka seksualna žudnja muškarca s jedne strane, te opasnost da djevica u očima svoje okoline bude proglašena 'starom curom'. To je, na neki način, vršna točka jednog odnosa koji nakon što ju je dostigao mora uroditi jednom od dvije moguće odluke: ili brakom ili razlazom. Daljnje nastavljanje takve veze izvan bračne zajednice donjelo bi određene neugodnosti djevici čiju bi čast okolina mogla proglasiti okaljanom.
Apostol je ovdje jasan: brak nije grijeh i predstavlja bolji izbor od razlaza – međutim, pošto je veza očito do tog trenutka bila isključivo platnoska, i razlaz predstavlja legitimnu opciju. Bolji je naime razlaz nego nesretan brak.
Međutim, ovo tumačenje nije jedino koje je moguće.
U kontekstu onoga vremena muškarac je imao pravo određivati svojim kčerima za koga će se udati. Neki smatraju da se ovdje radi upravo o takvoj situaciji, no ona se ne uklapa najbolje u kontekst ove poslanice.

Drugo tumačenje pretpostavlja da se ovdje ne radi o djevici, nego o djevičanstvu opčenito (stav koji su u našem prijevodu poštivali npr. Đaković ili Vrtarić), a to djevičanstvo tada može biti i naše vlastito. U ovom kontekstu muškarac koji se odluči ne oženiti čini dobar izbor, ali ako se ipak odluči oženiti ne počinja ništa loše.

Kakvo god mišljenje zastupali, čini se da po pitanju muškarčeve odluke nema razlike: muškarac koji je kao djevac dosegao zrelu životnu dob, ako osjeća da bi mu suzdržavanje moglo biti preteško ili štetno, ima puno slobodu oženiti se i pri tome ne počinja nikakav grijeh.


37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini.

Djevica ili djevičanstvo? Kako god bilo, ako netko može trajno obuzdavati svoju seksualnost nije mu nužno oženiti se, tj. to mu daje slobodu da po vlastitom nahođenju slobodno izabere.


38 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini.

Još jednom: 'dobro' i 'bolje', dozvoljeno i preporučeno, po vlastitom izboru.


39 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.

Brak podrazumjeva doživotnu zajednicu muškarca i žene. Udovica je nakon smrti supruga slobodna udati se iznova – zakon je više ne obavezuje da se ne smije udavati , ali postavlja i jedno ograničenje: novi suprug mora biti Kristov!
Izraz 'u Gospodinu', čini se, znači više nego da on treba biti krščanin. William MacDonald u svom Komentaru NZ navodi da bi novi suprug trebao biti po volji Gospodinu, tj. da bi pri donošenju odluke trebalo tražiti Božje vodstvo. Moram priznati da (još) nisam pronašao uporište za ovakvu tvrdnju, premda držim kako ona sama po sebi predstavlja izvrstan savjet za zasnivanje bilo kojeg braka.


40 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

Apostol Pavao završava ovo poglavlje poslanice jasnim osobnim stavom koji temelji na njegovom razumjevanju osobne objave Duha Svetoga. Također, ovo je posve u skladu s asvim onim što je Pavao čitavo vrijeme govorio o braku: dobro je ženiti se, a još bolje čuvati se za Boga. Ipak, i sam apostol Pavao u 1.Tim.5:14 navodi drugačiji savjet koji možemo prije shvatiti kao iznimku nego kao pravilo. On tamo, naime, mlađim udovicama savjetuje da se ponovo udaju, najvjerojatnije ciljajuči pri tome na vjerojatne opasnosti od požude tijela koje bi za njih možda mogle predstavljati preveliko iskušenje.


Zaključak:
1. Brak je svet, doživotan i Bogu ugodan.
2. Celibat je bolji, ali nije za svakoga: za tako nešto čovjek treba biti pozvan.
3. Razvod je u svakom slučaju nedopustiv i neželjen, osim u slučaju nekih ekstremnih situacija kada mirenje supružnika više ni na kakav način nije moguće.
4. Udovice se smiju iznova udati, ali je bolje da to ne urade. Ukoliko pak odluče iznova se udati, to mora biti krščanin za kojega Bog potvrdi da je po njegovoj volji.

03.06.2007. u 00:39 • 8 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>



Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na:
zoki.bijelic@gmail.com

Zadnji postovi...

Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak

Linkovi...