Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

nedjelja, 07.06.2009.

O DAROVIMA DUHA...

"O darovima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju." (1.Kor.12:1)


Neki su se ljudi rodili sa urođenom darovitošću za određene aktivnosti i u tome su vrlo dobri i uspješni.

Također je, tijekom života svatko od nas stekao i razvio neke korisne vještine i time postao više ili manje dobar u nekom području. To su stečene vještine.

Međutim, svakome vjerniku Bog želi dati i neki Duhovni dar. Bilo da je jedan ili da ih je više, taj se dar razlikuje od urođene prirodne darovitosti za neku službu ili djelovanje.

I danas postoje neke zajednice i neke teologije koje zastupaju mišljenje da su Duhovni darovi bili samo za prvu Crkvu, držeći da nam nakon što je napisano Sveto Pismo nisu potrebni darovi Duha.

No to nije istina. U Bibliji nema dokaza da su milosni darovi Duha ikada zauzeli ulogu koju ima Sveto Pismo. Baš naprotiv, svi darovi Duha moraju se potvrditi samim Pismom s kojim se skladno nadopunjuju u svojoj temeljnoj svrsi.

Također, važno je naglasiti da niti jedna propovijed ili naučavanje ne može zamijeniti darove Duha, ali da ni darovi Duha ne mogu zamijeniti službu propovijedanja ili naučavanja! Obje službe izgradnje moraju biti prisutne u zajednici!

Možemo slobodno reći da je uloga Duhovnih darova danas jednako važna kao i u vrijeme Apostola, jer kroz njih zajednica obnavlja vjeru u živog Boga kojega je moguće doživjeti, umjesto da ga svodi na razinu mrtvog idola. Posredstvom darova Duha, ljudi mogu doživjeti da je Bog vjerodostojan i da je isti jučer, danas i sutra.

Važno je razumjeti čemu su namijenjeni Duhovni darovi.

U 12 poglavlju 1. poslanice Korinčanima apostol Pavao nas najprije upoznaje s nekim duhovnim darovima (1.Kor.12:4-11), da bi odmah zatim istaknuo ulogu pojedinca-vjernika opisujući ga kao jedinstveni ud Tijela Kristovog (1.Kor.12:12-26).

"Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. " (1.Kor.12:4-11)

Ključna stvar koju nam apostol ovdje govori jest da su svi koji su u Kristu jednako vrijedni u Božjim očima, te da su darovi koje im je Bog dao također jednako vrijedni. Baš kao što nema "veliki i malih" kršćana, tako nema "veliki i malih darova".

"Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." (1.Kor.12:12-13)

Svaki je nanovorođeni vjernik je jedinstven ud Tijela, ali ga to ne čini više ili manje vrijednim u Božjim očima.

Istovremeno, svaki nanovorođeni vjernik kojemu je Bog udijelio neki duhovni dar mora znati da Dar koji je dobio od Boga nije ništa više ili manje vrijedan od bilo kojeg drugog Duhovnog dara koji Bog daje nekome drugome.

Pavao to posebno naglašava ističući kako svi duhovni darovi dolaze od istog Božjeg duha.

Apostol ovo ne govori bez razloga - on naglašava da Duhovni darovi nisu dani da bi se njima razmetali, već su dani za izgradnju Tijela Kristova, te da bi njima proslavljali Boga.

Najbolji su darovi uvijek oni koji su najkorisniji, a ne koji su najspektakularniji.

Pri tome uvijek moramo imati na umu da je sve ono što je postignuto duhovnim darovima djelo i zasluga Boga, a ne čovjeka, te da je "prednost" nekog dara određena trenutnim okolnostima, a ne unutarnjom vrijednosnom razlikom. Npr. za bolesnoga je dar iscjeljenja zasigurno u tom trenutku važniji od dara poučavanja, što dar poučavanja ne čini manje vrijednim.

Ali, kao tada u Korintskoj crkvi, i mi danas lako možemo upasti u istu prijevarnu zamku da, smatrajući jedan dar boljim ili poželjnijim od drugoga, sebe smatramo blagoslovljenijim i duhovnijim od nekoga drugoga.

Zato moramo biti svjesni kako je, iako u crkvi postoje raznovrsne službe, tj. poslanja, svima zajedničko da je sve što činimo urađeno za (istog) Gospodina i to s namjerom da služimo drugima, a ne sebi.

Dakle, darovi Duha su od Boga dani na "opću korist" za izgradnju Tijela Kristovog, a ne za isticanje, hvalisanje i ugađanje sebi. Njihova je temeljna zadaća da proslave Boga. Oni služe izgradnji zajednice gdje se svi mogu utješiti, ohrabriti i izgraditi, a ljudi doživjeti da postoji stvarni i živi Bog koji se brine za nas i čija se istinita obećanja iz Biblije događaju i danas, ovdje i sada!

Da bismo dobili darove Duha, Duh Sveti mora boraviti u našoj nutrini, dakle trebamo biti nanovorođeni.

Ovdje ćemo se kratko dotaći i krštenja Duhom Svetim. Znamo iz Riječi da su darovi Duha namjenjeni svoj Djeci Božjoj i da ih trebamo tražiti od Boga kako bismo ih primili, ali osim toga postoji još jedno duhovno iskustvo za kojim nam valja čeznuti. To je iskustvo krštenja Svetim Duhom koje je neophodno kod opremanja za službu u "sili s visine" (Dj.1:8).

Krštenje Duhom ne predstavlja iskustvo spasenja, a također nije ni "stupanj više" od postajanja Božjim Djetetom (nanovorođenja), nego je samo jedno dodatno iskustvo za dobivanje sile Svetog Duha.

Krštenje Duhom može se doživjeti polaganjem ruku, slušanjem Božje Riječi ili kroz osobnu molitvu. Ukoliko već nismo Kršteni Duhom, Božja Riječ nas poziva da za tim težimo i da se za to ozbiljno molimo.

Sve do 4. stoljeća za kršćane je bilo samorazumljivo da poslije krštenja prime i krštenje Duhom, govore u jezicima i prorokuju, o čemu postoje sačuvana izvješća.

Zapazimo da Riječ kaže kako je Bog suveren u odlučivanju kome će udijeliti koji dar, ali da nas istovremeno poziva i da vruče čeznemo za duhovnim Darovima, te da ih od Boga poimenice tražimo.

Bog uistinu želi svakome od nas udijeliti darove Duha, i potpuno je suveren u tome, ali traži od nas da mu jasno i nedvosmisleno iskažemo svoju želju za njima.

Kažemo li "ako Bog želi neka mi da darove Duha" - nećemo dobiti nijedan Duhovni dar, jer opremanje milosnim darovima treba biti težnja i molitveno breme svakog kršćanina. (1.Kor.14:1; 14:12)

Na ovo moramo dobro obratiti pažnju, jer ukoliko darove ne tražimo, nečemo ih ni dobiti!

To je kao da se ne pojavimo na dodjeli Božićnih poklona - pokloni su spremni da nam budu uručeni, ali ako mi nismo došli da ih preuzmemo ne možemo ih ni imati!

Zbog toga ne čudi da i danas postoje mnoge zajednice koje se sastoje od nanovorođene Božje djece, a koje u svojoj sredini uopće ne nemaju Duhovne darove, niti ih žele imati!

Takva zajednica lišava sebe mnoge pomoći i milosti Gospodnje. Ona je poput invalida sa zakržljalim ili nesposobnim udovima i ne može kvalitetno udovoljiti svome pozivu i poslanju!

Međutim, i oni koji su primili darove Duha, mogu ostati samo kod darivanja. Darove koje imamo dužni smo i koristiti, baš kao što Petar kaže "Služite jedni drugoga - svaki milošću kakvu je primio - kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti." (1.Pet.4:10)

Osim na korištenje darova, pozvani smo i da želimo nove darove kako bi nas Bog mogao još bolje upotrijebiti za izgradnju svoje zajednice, te da osobno još više u Njemu rastemo.

Niti jedan kršćanin ne smije prestati težiti za Gospodom, već treba nastojati da postane još upotrebljiviji Kristov ud, kako bi se Gospodin kroz njega mogao proslaviti još više nego do tada!

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com