Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

četvrtak, 18.05.2006.

HOMOSEKSUALCI: HEROJI ILI ŽRTVE?

Dana 17.05.2006. godine web portal 'Index.hr' objavio je članak pod naslovom 'Splitski homoseksualci odgovorili na crkvene napade' Autor članka sa neskrivenim simpatijama zastupa stavove navedene homoseksualne udruge, te navodi kako 'splitski gay i lezbijski aktivisti objašnjavaju akciju u sklopu koje su lijepili plakate kojima pozivaju na snošljivost i prestanak govora mržnje prema osobama istospolnih sklonosti, u čemu prednjači Crkva'. (Puni članak možete vidjeti na: http://index.hr/clanak.aspx?id=316778)

Komentar jedne meni veoma drage osobe koja mi je poslala link na ovaj članak glasio je: 'evo vidi gdje se rimokatolici i evanđeoski kršćani slažu, a ja se s tim ne slažem.'

Trebam li posebno isticati kako me ovaj komentar užasnuo i natjerao da napišem više rijeći o toj temi nego što sam želio unatoć tome što sam njime tek nježno zagrebao po površini 'ledenog brijega'?

No da ne okolišam: nije stvar u slaganju ili neslaganju nego u onome što jest ili nije Rijec Boga živoga! Nigdje u Bibliji ne piše da će nam se sviđati niti da nam se treba sviđati ono što je Bog za nas odredio!

Ovdje neizostavno moramo biti svjesni dvije činjenice:

Čak i bez dubljeg zalaženja u argumentaciju zašto je homoseksualna orjentacija pogrešna valjali bi voditi računa o tome kako mi (stvorenje) iz svoje ograničene perspektive ne možemo dokučiti niti smo kadri razumjeti Božje (stvoriteljeve) razloge za osudu nečega, baš kao što ni naša djeca nisu kadra shvatiti zbog čega im mi branimo da čine određene stvari koje njima izgledaju bezazleno, a mi znamo da mogu biti veoma opasne.

Također, ne smijemo smetnuti s uma tko je Bog!

Znamo da je Bog pravedan, svet, svemoguć, sveprisutan i sveznajuć. Znamo i da je Bog Istina. A On je, povrh toga i ljubav... Stoga je uistinu nemoguće da Bog od nas zatraži nešto što u konačnici neće biti dobro za nas!
(Dragi čitaoće, ako u ovu tvrdnju ne vjeruješ tada bi bilo dobro da se zapitaš da li ti u stvarnosti vjeruješ Bogu?)

Smatram da o ovoj temi mogu koliko-toliko argumentirano govoriti, jer sam oženivši se 'u svojtu dobio' i dva homoseksualca koji su mi veoma dragi, pošto su unatoč svojoj izopačenoj stvarnosti za čije porijeklo vjerojatno nisu krivi, veoma dobri ljudi.

K tomu, neke psihološke studije, što potkrepljuje i moje skromno iskustvo, pokazuju kako je homoseksualni poriv u manjoj ili večoj mjeri sastavni dio svakog čovjeka. Sjetimo se, govorimo o palom čovjeku, onakvome kakvi smo i sami bili prije nego li smo svoj život odlučili predati Kristu. Shodno tome, ova promišljanja ostavljaju mogućnost ovakvog tumačenja:

Ovisno o odgoju i/ili životnim prilikama neki se među nama homoseksualizma gnušaju do te mjere da im sam spomen ove teme izbacuje pjenu na usta. Neki drugi se odluče eksperimentirati ne bili zadovoljili radoznalost i iskusili kako to izgleda, ali ne nađu u tome pravog zadovoljstva. Nekima to, kako vidimo, postane životna realnost...

Ali taj nagon, kažu, postoji u svima nama, ma koliko mi šutjeli o tome. Ono što mi, ako već nismo, možemo i trebamo uraditi je da prepoznamo njegovu pravu prirodu, te shodno tome donjesemo odluku želimo li nasljedovati svijetlo ili tamu.

Ja zaista ne vidim ništa čudnog u tome što nam Bog brani protuprirodni blud. Čak i kada bih pokušao zaobići sve one argumente 'za' i 'protiv' duboko sam svjestan jedne nepobitne činjenice. Mnoge, naime, stvari koje radimo ili smo ih radili nisu dobre i nisu ugodne Bogu, unatoč tome što nama mogu biti (a u pravilu uvijek i jesu) veoma privlačne i slatke. No činjenica da su one nama privlačne ne čini ih a priori dobrima, niti bi ih zbog toga trebalo ozakoniti.

Odgovorno tvrdim kako je homoseksualnost tek jedna od stramputica u našim životima, no nikako ne i jedina.

Smatram kako homoseksualce i ljude sa izraženim homoseksualnim sklonostima ne treba osuđivati, proganjati niti nad njima vršiti bilo koji vid represije. No jednako tako odlučno branim i tvrdnju kako im ne smijemo dozvoliti da svojim istupima kontaminiraju duhovne stvarnosti onih koji su odabrali živjeti po volji Božjoj.

Moramo biti svjesni da njihovo trazenje 'prava' na koja u stvarnosti nikakvoga prava nemaju nije u svojoj naravi drugačije od političkog silovanja umova koje smo, na žalost, imali priliku iskusiti tijekom posljednjeg tragičnog rata i poratnog perioda od strane mnoštva političkih i crkvenih 'dušobrižnika' koji su u dobro poznatom farizejskom maniru također zloupotrebljavali neka svoja navodna 'prava'.

Homoseksualcima u svakom slučaju treba ljubav i prihvačanje, ali ne prihvačanje njihovih grešnih stavova, već prihvaćanje njih kao vrijednih pojedinaca koji, ako žele, mogu uz Božju pomoć promjeniti svoj život i osloboditi se ropstva grijeha.

Na nama 'ostalima' je da se odlučimo hočemo li im u tome pomoći ili ćemo i mi biti među onima koji ih osuđuju.

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com