Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

petak, 04.12.2009.

BUJICE ŽIVE VODE

U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:
"Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!
Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'"
To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.
Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
(Iv.7:37-39)


Mnogo puta kada govorimo o Svetom Duhu uspoređujemo ga sa vodom i uistinu, Duh Sveti je poput vode - nešto bez čega ne možemo živjeti duhovan život.


Baš kao što je našem tijelu neophodna voda da bi živjelo, tako je i našem duhu neophodna «voda» Duha Svetoga da bi naš duh bio živ i djelatan.


Kada smo ispunjeni Duhom Svetim to znači da smo donijeli odluku da se predamo Njegovom utjecaju. Duh Sveti nikada nas neće ispuniti ako to nije naš slobodni izbor.


Kada smo donijeli odluku da se predamo utjecaju Duha Svetoga on nam daje silu da živimo po njegovoj volji, a to nas uvodi u život pun blagoslova.


Takav je život ispunjen snažnim djelovanjima Duha, a blagoslovi koje dobivamo kao posljedicu takvog življenja nisu tu samo da nas ohrabre i ojačaju. Bog želi puno više od toga: želi da Njegova sila u našem životu bude upotrebljena za druge, a ne samo za nas.


Blagoslovljenije je davati nego uzimati, kaže Biblija i to je sasvim sigurno najbolji opis života ispunjenog Duhom.


I kada tako živimo, Duh se ne izlijeva u nas i iz nas kao potočić ili mirna rijeka, već kao snažna bujica. Uistinu, to su bujice žive vode koje mijenjaju živote i potiču na čudesna dijela vjere kroz koje se Bog proslavlja, a duše spašavaju!

Ono o čemu želim govoriti jest kontrast između umrtvljujuće religioznosti i žive vjere, tj. između duhovne pustinje i bujica žive vode.

Stvoreni smo da ljubimo Boga.

Možemo biti odgojeni kao vjernici ili poput mene kao ateisti, ali sve dok ne upoznamo stvarnog, živog Boga i ne ostvarimo prisan odnos s Njim, naša je pozicija pred Bogom ista.

Ako nismo stvarno upoznali Boga, i ako nismo s Njim uspostavili osoban odnos pun ljubavi, mi smo svejednako duhovno mrtvi i izgubljeni.

No, u čovječjem je srcu "upisana" duboka čežnja za Stvoriteljem. Ma što god radili, ma kako god živjeli, dok ga nismo upoznali, ništa nas ne može trajno zadovoljiti.

I kada nas Isus zove piti, on nam govori da ta duhovna potreba koju imamo može biti ispunjena samo i jedino u zajedništvu s Njim.

Bez Njega smo neutaživo duhovno žedni, ali kada jednom probamo vodu s tog izvora doživjeti ćemo da se "rijeke žive vode" prelijevaju i u živote ljudi oko nas.

To je Gospodnji naum za naše živote, a na nama je da se odvažimo vjerovati Mu i predati mu kontrolu nad cjelokupnim našim životom kako bi Njegove želje postale naše želje, kako bi njegove misli postale naše misli, a njegovi ciljevi - naši ciljevi.

Nakon što dožive trenutak svog osobnog "izlaska iz Egipta", i upoznaju ljepotu i puninu kršćanske vjere, mnogi tu "vodu života" nastoje ljubomorno sačuvati za sebe.

Ali, voda koja ne otječe veoma brzo postane ustajala žabokrečina i životi takvih ljudi uskoro postanu okovani tradicijom i jalovom religioznošću.

Jedna od temeljnih osobina Duha Gospodnjeg je dinamičnost, neprekidno kretanje. Zato Duha Svetoga ne možete zadržati, ne možete upravljati njime niti ga možete sačuvati samo za sebe.

Biblija kaže da je On kao vjetar, ne znaš otkuda dolazi ni kamo ide, ali kada je tu, snažno osjećaš njegovo prisustvo i djelovanje.

I ovdje je izvrsna usporedba Duha s "živom vodom".

Ako dozvolimo Svetom Duhu da nas ispuni i nastavi se izlijevati kroz nas u druge ljude, Bog će moći nesmetano raditi na nama i izgrađivati nas kroz služenje drugima. Tako ostvarujemo dvostruki blagoslov: blagoslivljajući bivamo blagoslovljeni!

No, ako nismo voljni dozvoliti mu da koristi naš život kao sredstvo pomoću kojega On može blagosloviti druge ljude, izvor će presahnuti i mi ćemo se veoma brzo naći u močvari jalove religioznosti.

Promotrimo li bilo koju kršćansku tradiciju ili pak tradicije židovskog naroda opisane u Bibliji, lako uviđamo mnoštvo religijskih simbola koji predstavljaju Božju silu i Božju prisutnost, no većina tih tradicija s vremenom je postala mrtva, bezvodna vododerina.

Samo prisjećati se Božjeg djelovanja nije dovoljno, iako je zasigurno dobro i potrebno prisjetiti se koliku smo nezasluženu milost dobivali i još je uvijek dobivamo.

Ali, ako zaboravimo da i sami trebamo biti dio tog dinamičkog poretka, umjesto da budemo tek pasivni promatrači, začas ćemo skrenuti pogled s Boga!

Pogledamo li samo u vlastite živote, zasigurno ćemo primijetiti kako postoje neki periodi u kojima se uljuljamo u rutinu i prigrlimo osjećaj lažne sigurnosti.

Tada obično postanemo popustljiviji prema izazovima ovoga svijeta i ako ne pazimo, lako nam se može dogoditi da ni ne primijetimo kako umjesto žive vjere živimo ispraznu religiju.

Ali, religiozne aktivnosti ne mogu ugasiti duhovnu žeđ u nama! Zato Isusov poziv valja čitati ovako: "Ako je tko JOŠ žedan, neka priđe meni."

Mi moramo svakodnevno piti s Božjeg izvora, napajati se i iznova ispunjavati Duhom.

Također je neophodno da se svakog dana podsjetimo Božje ljubavi, milosti i dobročinstava, te njegove sile i vjernosti.

No, ne smijemo zaboraviti kako je jednako tako neophodno i da svaki dan iznova potvrdimo svoju odluku da mu budemo vjerne i odane sluge koje svakodnevno, radosno i bez prigovora, vrše njegovu volju.

Zato je potrebno da dobro pazimo kako živimo, da svakodnevno preispitujemo svoje živote i naš odnos sa Gospodinom, kako se ne bismo jednoga dana zatekli usred duhovne pustinje s pitanjem: kako smo ovdje dospjeli?

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com