Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

subota, 21.01.2006.

U KOJEG BOGA VJERUJEŠ?

'Ja sam put, istina i život – reče mu Isus – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' (Iv.14:6)

Vjeruješ li u Boga?

Teško je ovo pitanje, iako izgleda vrlo lagano. Netko bi mogao reći da je odgovor jednostavno 'da' ili 'ne', no stvarnost nas uvijek iznova demantira.

Ponajprije, mogli bismo kazati kako se Bog, stvoritelj, objavio svom stvorenju. I ne samo da se objavio, već je u svemu trajno objavljen. Jedna teološka misao ovo naziva 'općom Božjom objavom' i slijedom te misli doista ne postoji na ovome svijetu niti jedno ljudsko biće koje bi, da se kojim slučajem, iskreno zagleda u dubinu svoje duše moglo bez krzmanja kazati da Boga nema. Zaista, duboko u svima nama, željeli mi to ili ne, tinja spoznaja o postojanju nečega što nadmašuje naše poimanje čovjeka kao gospodara svijeta. Neki će to nazvati iluzijom ili varkom psihe, neki drugi će to tumačiti ovakvim ili onakvim silana, no svaki će iskreni tragač za Istinom prije ili poslije doći u situaciju da pravilno imenuje prirodu te spoznaje. Ona svjedoči o postojanju Boga. Ta spoznaja, doduše, nije dovoljna da nekog ateistu obrati u vjernika, no sasvim je dovoljno močna da naruši lažni mir naše samodostatnosti.

Iako je ovo pozicija s koje je mnogi bivši ateist, poput mene, krenuo u traganje za Bogom, u ovom bih se razmatranju ipak radije osvrnuo na one koji za sebe kažu da već vjeruju u Boga. Mada sam o tome već na različite načine pisao, već mi dugo vremena ne da mira pomisao o tome koliki divni i valjani krščani žive u veoma opasnoj zabludi vezanoj uz pitanja vjere, spasenja i osobnog odnosa s Bogom.

Problem s kojim se već dugo 'sudaram' u razgovoru s ljudima je način na koji poimaju zbiljnost i vjerodostojnost Božje objave. Jedna od najčešćih tema koja možda i najbolje ilustrira svu nelogičnost naizgled logičnih postavki na kojima mnogi temelje svoj odnos prema Bogu je pitanje drugih religija.

Rasprava o ovoj temi nerjetko je veoma otežana zbog nekih sasvim uobičajenih ljudskih osobina poput samodostatnosti, samopravednosti, ponosa ili podsvjesne težnje za dominacijom nad sugovornikom. Volio bih kada bih barem ja za sebe mogao reći kako sam prevladao ove neželjene osobine, no to nažalost ne bi bilo istina, pa eto skrušeno priznajem da su vrlo često i moj vlastiti ponos i nedostatak poniznosti obojili moje riječi upučene sugovorniku neželjenim prizvucima i tako prouzročili da mnoge ispravne rijeći budu pogrešno shvaćene. No, unatoč svim izvanjskim opravdanjima koja možemo pronaći, ipak ostaje nepobitnom činjenicom da se mnogi od nas u razgovoru služimo neprovjerenim argumentima i neprovjerenim mišljenjima, te da ponekad vrlo snažno ustrajavamo na ispravnosti svojih stavova čak i tada kada je njihova nelogičnost već sasvim očigledna.

Upravo zato pozivam sve koji čitaju ovaj tekst da svi skupa bez predrasuda pokušamo razmotriti jedan sasvim konkretan problem.

Pitanje o kojemu raspravljamo jest: Što je s pripadnicima drugih religija? Da li oni pod drugim imenom slave istog Boga kao i mi, ili možda nekog drugog boga kojega mi ne poznajemo?

Mnogi će ovdje, bez puno razmišljanja izreći poznato, no sasvim neutemeljeno mišljenje kako sve velike svjetske religije slave jednog te istog Boga koji se, eto, kod njih malo drugačije naziva jer se njima na drugačiji način nego nama objavio.

I evo nas na početku paradoksa.

Svi doista temeljem opće Božje objave imamo nekakvu spoznaju da Bog postoji, a o tome većini od nas svjedoći i naše osobno iskustvo. Ma koliko nevjerni bili, postoje stvari koje ni na jedan drugi način nismo kadri na zadovoljavajući način objasniti. Jasno je i da stvorenje ima potrebu ostvariti zajedništvo sa svojim stvoriteljem, te da shodno tome i traži Boga za kojega zna, ali ga ne poznaje. Ovo je vrlo plodno tlo za nastanak različitih religija od kojih svaka za sebe tvrdi da je ona jedina koja poznaje istinu, da jedino ona poznaje pravog Boga i da su sve ostale religije u krivu.

Kako razmrsiti ovo klupko?

Krščani imaju svoje svete knjige i za njih tvrde da one svjedoće o Bogu. Muslimani imaju neke svoje svete knjige za koje tvrde da upravo one svjedoće o Bogu. Židovi opet imaju svoje svete knjige, hindiusti svoje, budisti svoje i tako u nedogled. Jasno je da ne mogu nikako svi biti u pravu, jer spomenuti spisi u pravilu jedne druge dijelom ili u cijelosti isključuju. Doista, svaka od njih tvrdi za sebe: 'ja sam istina, sve drugo je laž'.

Možda bi doista mnogi mirnije spavali kada bi bilo istina ono što nam New-ageovska filozofija bezočno potura: 'ma ne brini se, svi putevi vode ka istome Bogu, svejedno je kojim putem kreneš'. Bilo bi to tako lijepo, tako lako prestati se brinuti o tome da li je možda ono u što mi vjerujemo pogrešno, a ono u što vjeruju 'oni drugi' ipak točno. No, ako bi bilo lijepo, to nikako ne znaći da je i točno.

Kršćanin, pak, ako doista poznaje Boga i ima s njim zajedništvo, nikako ne bi smio imati dileme oko toga što jeste, a što nije istina. Duh Gospodnji našem duhu prisnažuje snagom Božjeg autoriteta neprikosnovenom osobnom objavom da je Biblija doista Riječ Božja, a Gospodin naš spasitelj. I to je jedina je stvar u kojoj ćemo se, ako smo krščani, svi lako složiti: jedan je Bog, stvoritelj i gospodar nad svim, a Biblija je Njegova sveta i nepromjenljiva Riječ. No, problem je sa lažnim naukom koji se upire da nas uvjeri kako i druge religije pod nekim drugim nazivom štuju istog Boga. To je dakako laž koju trebamo dokazati, i to snagom istog argumenta koji nam je dan da se po njemu ravnamo.

Prvo što bih upitao svakog od nas koji smo krščani je: vjeruješ li da je Biblija doista Božja riječ i Božja objava?

Ako vjerujemo da je Biblija autentična i istinita Božja riječ, tada znamo da je naš Bog ne samo svemočan i svemoguč, nego i pravedan, svet i istinit... Za ovu je raspravu najvažnija jedna Njegova karakteristika: Bog nije lažac. O ovome jasno svjedoči Biblija, ali i naš sveukupni život, pa je ovo dakle još jedna od neporecivih i neoborivih činjenica.

Pa onda, molim lijepo, ako je Bog doista to što jest, i ako je pravedan i istnit, ako dakle ne laže, već je doslijedan i neporomjenljiv kao što o njemu svjedoći čitav Stari i Novi zavjet, tada postavljam krucijalno pitanje:

Kako je moguće da taj isti Bog, ako je to doista isti Bog kojega štuju sve velike religije, jednima govori jedno, a drugima drugo? Nije li on onda lažac, ili je naprotiv upravo kralj laži onaj koji se mnogima prijevarom nametnuo kao bog umjesto pravoga Boga? Jer, ako je Bog lažac koji sam sebi skače u usta pa čas jednima govori jedno, a onda kojih par stotina ili tisuća godina drugima govori drugo, onda je i Biblija laž, jer je od lašca, pa onda mi svi vjerujemo u jednu veliku laž.

Ili je Biblija doista istinita Riječ Božja koja kaže:

'Ja sam Jahve, Bog tvoj. () Nemoj imati drugih bogova uz mene' (Pnz.5:6-7)

i

'Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.' (Pnz.5:8-10)

Nije li, uostalom, Stari zavjet prepun opisa naroda koji su štovali lažne Bogove i zbog toga bili osuđeni na poraz i uništenje od strane Božjeg naroda? Zar je stvarno neko veliko čudo da i danas postoje narodi koji štuju neke svoje izmišljene bogove i oko njih tkaju višestoljetne religije?

Ovim putem istićem ono što bi kao krščani svi već morali znati, a onda se i prema tome u svemu i ravnati: svaka tvrdnja koja je u suprotnosti ili u neskladu sa Božjom rijeći zapisanoj u Bibliji nije i ne može biti od Boga.

Završiti ću Pavlovim riječima:

"Ali kad bi smo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!" (Gal.1:8)

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com