Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

ponedjeljak, 04.01.2016.

VRIJEME ZBUNJENOSTI

Promatram ovih dana ljude oko sebe i posve neprirodan način na koji živimo. Nedostatak vremena nametnuo se kao pravilo, a sa lica ljudi koje susrećem sve se češće iščitava neka zabrinutost. Istina, mnogi pokušavaju vedro kročiti kroz život, ali sve je više onih kojima to teško polazi za rukom. Stoga se i smijeh sve rjeđe čuje. Ima ga doduše još tu i tamo, ali i ondje gdje ga ima, nerijetko zvuči usiljeno.

“Kriza je”, čuje se sa svih strana poput kakve mantre izgovorena tvrdnja, no riješenje se ni ne nazire. Rekao bih, niti razumjevanje o kakvoj se to zapravo krizi radi. Jer kriza koja nas izjeda u prvom je redu kriza morala, pa tek onda svega drugoga.

Povremeno nam tu svakodnevnu rutinu poremeti neka neuobičajena vijest, i barem nas na tren trgne iz letargije, no uglavnom je to nedovoljno snažno da se ozbijnije zamislimo. I tako sveudilj slušamo nove vijesti, sve jedna važnija od druge, ali naš fokus, kao ni onaj svekolike javnosti ne ostaje dugo na njima. Čini se kako jedino banalnosti opstaju bez prekida.

Dakako, nije sve tako crno. Pobrinuli su se za to medijski moguli plasirajući nam ustrajno još od ranih devedesetih godina novinarsko “žutilo” umjesto kvalitetne i objektivne informacije. Jasno je to, ne treba narod opteretiti stvarima o kojima može netko drugi odlučivati. Konce vlasti ionako nikad ne povlači narod, nego nekakvi moćnici, koji opet kao da ni sami najbolje ne shvaćaju da su i oni od nekoga vođeni.

Znamo mi zapravo jako dobro kako stvari stoje, više nam ni za to ne treba previše mudrosti. Ružičasta budućnost na ovozemaljskom planu nije nam niti blizu. No, čini se da smo već toliko izmoreni i ukroćeni da nemamo snage podignuti glas. Ali i to je jučerašnja vijest. I vrapci na grani znaju kako je kapital postao Bog ovog vremena kojemu se svi poslušno klanjaju. Imati je postalo sinonim za biti, a moći važnije nego znati. Ništa čudno, zapravo, jer takva su pravila igre već odavno. Ono što jest novo je zastrašujuća sposobnost ingoriranja problema kojom smo maestralno ovladali.

Izmoreni svakodnevnim problemima i nedostatkom jasne nade, mnogi se radije okreću banalnostima. Žuta je štampa već odavno nadmašila izvornu ideju alternativne razbibrige za dokone, pa je biti plitak i površan prestala biti privilegija neobrazovanih. Nakon što je raznim smicalicama i malverzacijama vladajuća klika dokinula ili u najboljem slučaju marginalizirala slobodne medije, prosječnost se sama nametnula. I ponovno, nije to ništa čudno.

Vratimo se ipak na početak ove priče. Kada sam bio dijete neka su se pravila jasno znala. Uvijek je bilo i biti će pokvarenih i nemoralnih ljudi, no grijeh je oduvijek bio grijeh, a prekršitelj je itekako pazio da se za njegov grijeh ne sazna. Postojale su tada i jasne kazne za grijeh, kako one službene, zapisane u zakonu, tako i one druge, nepisane, ali ponekad daleko učinkovitije.

No, danas je sve drugačije. Grijeha se malo tko još stidi, a mnogi se njime sada čak i ponose. Naočigled svih nekada jasna pravila sada se osporavaju i ukidaju. No nova pravila nisu uvijek bolja pa umjesto da pridonesu dobru, najčešće samo izazivaju dodatne nevolje.

I eto nas na izvoru problema. Postoje i danas, kao i uvijek, dvije vrste ljudi. Laički kazano, imamo one koji vjeruju kako postoji netko veći i mudriji od nas tko je propisao valjana pravila za naš život, kao i one koji u to ne vjeruju. Sjećam se, ne tako davno i ja sam pripadao ovoj drugoj, ka napretku orijentiranoj skupini. Vjerovao sam tada kako je moral jasan skup pravila prihvaćen društvenim koncenzusom, dakle nešto što se s vremenom može i mora mjenjati. Ideja da je netko jednom zauvijek postavio skup univerzalnih pravia zvučala mi je tada kao loš vic. No danas vjerujem da sam bio u krivu.

Jer, kada bi naši stavovi mogli definirati našu realnost, zar ne bi tada svijet bio usklađen sa našim željama? Međutim, ne samo da stvarnost ima neugodan običaj demantirati naše nade, već i posvuda u svijetu, u svim vremenima i u svim civilizacijama nailazimo na iste nepromjenljive zakonitosti. Tako sa užasom otkrivamo da i australijski aboridžini i američki indijanci i europljani i eskimi, pa čak i pripadnici onih do jučer nepoznatih amazonskih plemena koja su bijelog čovjeka na svoju nesreću ipak ovih dana bila prisiljena upoznati, imaju iste temeljne odrednice morala. Posvuda je, naime, laž grijeh, baš kao što je to i preljub, ubojstvo ili odsustvo ljubavi.

A upravo je ovo potonje možebitni izvor svih naših problema. Jer tko nije upoznao savršenu ljubav odozgor o kojoj nam jasno svjedoči sve što nas okružuje, kako da ljubi i poštuje išta i ikoga drugoga doli samoga sebe? Jer sebičnost je, znate, izvor svih zala.



U Splitu, 01.01.2016.g.

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com

Zadnji postovi...

Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak

Linkovi...