Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

petak, 27.11.2009.

TRI POKAZATELJA PREDANOSTI

I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu- u imenu Gospodina našega Isusa Krista! Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! (Ef.5:18-21)


Kada god razmišljamo ili razgovaramo o djelovanju Duha Svetoga u našim životima suočavamo se sa pitanjem u kojoj mjeri i da li uopće Duh Sveti djeluje u nama?

Veoma često na ovo pitanje lakonski dajemo odgovor vjerujući da je sve u našim životima u najboljem redu te da nema ni najmanjeg razloga da posumnjamo u to da je Duh Sveti ne samo sa nama, nego i u nama.

No, da li je uistinu tako?

Razgovarajući, družeći se i surađujući sa nekim kršćanima više sam puta imao priliku neugodno se iznenaditi i otkriti da je netko od mojih sugovornika u tom trenutku posve neosjetljiv na Duha, iako sa pouzdanjem znam da je ne tako davno bio snažno vođen Duhom Božjim.

Ako je netko zaista ispunjen Duhom Božjim, tada je nemoguće da to ne bude vidljivo!

Međutim, kada govorimo o tome na koji način je Božje prisustvo u nama vidljivo, možemo zapaziti da na tom polju vlada poprilično nerazumijevanje.

Neki tako pogrešno vjeruju da biti ispunjen Duhom znači biti u nekom "uzvišenom" duhovnom stanju koje prate snažne emocije, uz vidljive manifestacije kao što su ekstatični doživljaji, znakovi i vizije.

Tako dolazimo i do pojma "duhovnosti" kao svojevrsnog elitizma ili barem posebnosti u očima drugih. No onaj tko tako shvaća i koji k tome teži, sasvim je promašio razumijevanje razloga i svrhe Božjeg djelovanja u nama.

Božje prisustvo u nama nikada ne služi da bi proslavilo nas, niti da bi nam dalo ikakvu posebnu važnost.

Božje djelovanje u nama, također, nikada nije usmjereno na nas i naše interese, nego na one koji su oko nas.

Tako s pouzdanjem možemo ustvrditi da osoba ispunjena Svetim Duhom mora u svojem životu vidljivo ispoljavati one vrline i karakteristike koje:

- umanjuju njihovu vlastitu zaslužnost
- negiraju svaki osjećaj samovažnosti
- proslavljaju Boga
- čine ga centrom čitavog življenja i svakog aspekta službe koju ta osoba obavlja.

Zapažamo da pravi znakovi ispunjenosti Duhom imaju krajnje praktičnu ulogu u življenju i u službi!

Tako bez imalo oklijevanja za neku osobu koja u svojem životu ne pokazuje gore navedene znakove prisustva i djelovanja Duha Svetoga, možemo ustvrditi da nije ispunjena Duhom.

Ovdje ćemo razmotriti tri glavna pokazatelja temeljem kojih sa sigurnošću možemo znati da li smo istinski predani Svetom Duhu.

To su naš govor, naš stav i naši međuljudski odnosi.


Naš govor, ponašanje i postupci zorno pokazuju naše duhovno stanje.

U Luki 6:45 čitamo:

"Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zle riznice iznosi zlo, jer mu usta govore onim čega je prepuno srce."

Uistinu, kakvo je naše srce, takvi će biti naši postupci, naš govor i naš duhovni stav.

Pod djelovanjem Duha Svetoga naše će riječi, ponašanje i postupci odslikavati Njegov blagotvorni utjecaj. Ako smo uistinu ispunjeni Duhom, naše će riječi biti blage i odmjerene, naš će život pokazivati strpljenje i milosrđe, a naša djela donositi drugima okrepu i osvježenje.

Nasuprot tome, ako su naše riječi brzoplete i nepromišljene; ako povrijeđuju one kojima govorimo; ako ne iskazuju iskrenu ljubav i poštovanje, a nisu potvrđene našim djelima; ako smo neiskreni ili ako smo skloni bezbrižnim i neodgovornim komentarima, sa sigurnošću možemo kazati kako nismo predani Duhu.

Možemo to kazati i ovako: ako smo pod utjecajem Božjeg Duha, onda ćemo odslikavati njegovu narav, a ne našu!

Njegova prisutnost u nama ne samo da će nas učiniti snažno osvjedočenima o našim lošim postupcima i riječima, nego će nas i snažno potaknuti na ispravno djelovanje i ispravno govorenje.

Stoga, ako smo uistinu ispunjeni Duhom Svetim, nećemo govoriti neistine niti izvrtati istinu. Niti ćemo se, analizirajući svoje postupke, pokušati opravdati tako što ćemo ih racionalizirati, jer je i to vrsta laži!

Iznimno je važno voditi računa o riječima koje izgovaramo. Većina ljudi, uključujući i većinu kršćana, nedovoljno su svjesni snage i važnosti riječi.

Izgovorena riječ može povrijediti i načiniti neprocjenjivu štetu daleko lakše nego što to čine loša djela. Zasigurno je daleko više ljudi koje smo u našim životima povrijedili jezikom nego li bilo kakvim drugim (ne)djelima.

No riječi mogu biti i izvanredno snažan pozitivan činitelj! Iskrene riječi ohrabrenja, podrške, i utjehe kadre su učiniti prava čuda u životima onih kojima ih uputimo!

O nama ovisi kako ćemo ih koristiti, no uvijek moramo imati na umu da one nepogrešivo odražavaju stanje našeg srca.

Želimo li kazati pravu riječ u pravo vrijeme, moramo čekati na Gospoda da nam da savršenu priliku da u savršenom trenutku kažemo savršenu riječ. Ovo je, naravno, moguće samo i jedino ako smo uistinu ispunjeni Duhom.


Drugi siguran pokazatelj toga koliko smo predani Svetom Duhu su naši stavovi. Duhovna pozicija koju zauzimamo u pogledu neke situacije ili događaja vjerno odslikava stav našeg srca. Baš kao i riječi i naši su stavovi odraz stanja našeg srca.

Kakvo to srce trebamo imati da bismo imali ispravne stavove?

Biblija nas o tome poučava na više mjesta i bez imalo dvojbe kaže da trebamo imati "zahvalno srce".

Tako u 1 Sol 5:18 čitamo: "U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.", a u Ef.5:20: "Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu - u imenu Gospodina našega Isusa Krista!"

Biti zahvalan Gospodinu stav je svjesnosti o tome tko je Bog.

Ne možemo uistinu biti zahvalni, ako ne razumijemo kako sve što imamo - naš život, zdravlje, obitelj, poslove, imetak pa i samu Crkvu Božju - imamo samo po milosti i ljubavi Gospodnjoj!

Stvarna, nepatvorena spoznaja o vlastitoj nedostatnosti i Božjoj preobilnoj milosti moguća je, opet, samo i jedino posredstvom Svetog Duha.

Bez Njegovog živog svjedočanstva u nama, naš bi um ovu činjenicu tretirao u rangu i na način kao i sve ostale činjenice o svijetu koji nas okružuje i životu koji živimo.

No, kada smo ispunjeni Duhom, osjećaj zahvalnosti u nama nadilazi svojom važnošću sve što nam ovaj svijet u zamjenu pokušava poturiti.

Kada smo zahvalni Bogu, mi time priznajemo pred Bogom i ljudima naše bezrezervno povjerenje u Boga, njegovu suverenost i bezgraničnu moć da učini bilo koje djelo u našim životima.

Zahvalnost Bogu pokazuje i još jednu važnu činjenicu: našu spremnost da odustanemo od svoje volje i da mu u cijelosti predamo kontrolu nad našim životom.

Suprotnost ovome je naš negativni stav.

Ako prigovaramo i žalimo se na naše životne situacije, ako smo frustrirani, bjesni i skloni nezadovoljstvu, mi izražavamo jasno nepovjerenje u Božju sposobnost da upravlja našim životima. Kao da mu kažemo "ja znam bolje" ili "ovo je previše čak i za tebe ,Bože".

Ovaj nezahvalan stav izvrsno je opisan u 1. poglavlju poslanice Rimljanima, gdje u 21. stihu čitamo: "Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo."


Ipak, vjerojatno su naši odnosi sa drugim ljudima najbolji pokazatelj našeg duhovnog i duševnog stanja.

Biti ispunjen Duhom neminovno mora rezultirati vidljivim promjenama u našem ponašanju prema drugim ljudima.

Već smo rekli da je Božja nakana da se proslavi u nama i kroz nas. Njegovo djelo u nama uvijek će zrcaliti njegove karakteristike i njegove ciljeve.

Tako će pod njegovim utjecajem naša djela svjedočiti o njemu i onome što on jest. Ivan o tome veoma jasno govori u tri stiha svoje prve poslanice:

- u 1.Iv.4:8 kaže: "Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav."
- u 12. stihu nastavlja: "Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena."
- a u 16. stihu ponavlja: "Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu."

Božja prisutnost u nama očituje se kroz njegova nesebičnu ljubav koja je više od urođene ljudske ljubavi koja je sebična i posesivna - to je Božja ljubav koja sebe daje bez obzira na cijenu i vruče čezne da brine o drugima. Ona uvijek daje slavu Bogu, a ne čovjeku kroz kojega je ispoljena.

Da li smo i koliko ispunjeni Duhom, može se prema tome, lako vidjeti iz toga koliko smo predani jedni drugima.

Božji Duh u nama uvijek nas navodi da zadovoljavamo tuđe potrebe ne vodeći računa o našim vlastitim potrebama.

Pravi prikaz toga nalazimo u 1. Ivanovoj 3:16 gdje čitamo: "Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću."

Potrebna je žrtva da bi nekoga zaista voljeli, a to ne možemo uraditi ako nismo stalno ispunjeni Duhom!


Kao što vidimo, živjeti autentičan, stvaran i istinit kršćanski život bez pomoći Duha Svetoga je nemoguć zadatak.

Ma koliko se trudili, sve što možemo postići bez sile Duha u nama je oponašanje određenih formi, praksi i rituala, ali bez sile.

Nažalost, postoje danas neke zajednice, čak čitave denominacije koje sebe zovu Kristovima, ali koje bi da noćas nastupi Uznesenje, još i sutra nastavili svejednako živjeti i raditi kao i do sada, previše zaokupljeni sobom da bi odsustvo Duha Božjeg uopće i primijetili!

Završiti ću riječima Lloyd Pulley-a:

"Ja želim biti siguran da stalno živim pod Njegovim utjecajem. Ne želim protraćiti niti jedan trenutak na nešto drugo. Želim da svakoga dana vatra u mojem srcu žarko gori za Njega i želim da Njegovo milostivo prisustvo bude još veća stvarnost danas nego što je bila jučer. Želim biti osjetljiv na Njegove poticaje, te želim biti otvoren i spreman učiti. Najjednostavniji način da znam da li sam predan Njegovom Duhu je da preispitujem svoje riječi, svoje stavove i svoje odnose s drugima."

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com