Kakav si kršćanin? http://haleluja.blog.hr

ponedjeljak, 19.03.2012.

Poezija: NEPOSLUH TRNJEM OVJENČAN

(o gdje si danas,
ti koja nisi smjela biti moja?
i zašto te nisam pustio da prođeš?)

plavičasti pramen čežnje
zavodnički plijeni moje srce
bezdušno zazivajući stvarnosti
koje nisu smjele da se dese...

obremenjen tugom
zurim kroz zamrznuto okno sjećanja
kao da ponovno koračam
tamo gdje mi je zabranjeno bilo ići...

još uvijek jeca u mom umu
taj bezglasni vrisak anđela
što prestravljeno viče
zalud me opominjući da ne posegnem
ka onoj koja suđena mi nije...

da, gdje si danas,
ti koja nisi smjela biti moja?
i zašto sam te pustio da odeš?




(c) Zoran Bijelić
U Splitu, 18.03.2012.g.

utorak, 21.02.2012.

U znak sjećanja na Milorada Bibića Mosora - posljednja 'Mosorijada''

srijeda, 01.02.2012.

PRIČIGIN 2011: ŠTO JE BOGU SMJEŠNO

nedjelja, 25.12.2011.

Poezija: TEBI UZ KOJU SE BUDIM SRETAN

usnio sam sunčeve zalaske,
nježan dodir svile na mom ramenu
i tvoje toplo tijelo naslonjeno na mojim leđima
dok me nježno grliš oko vrata...

sanjao sam zimsko sunce što nas grije
na nekoj osamljenoj klupi u parku
dok sjedimo zagrljeni sa osmjehom na licima.

uživao sam tvoje poljupce moja mila,
i onu prisnost, toplu i snenu,
bez koje ne umijem živjeti.

još uvijek to trebam,
i još uvijek te ljubim
kao nekad...



(c) Zoran Bijelić
U Splitu, 24.12.2011.g.

ponedjeljak, 31.10.2011.

Poezija: SMILUJ SE GOSPODE

Dokle će Gospode na mene nasrtati zločinci?
Koliko ću još udaraca primiti, koliko suza proliti?
Bezbožni su ustali na mene,
nevinog me sapleli, lažima okružili...

Milostivo me pogledaj i osujeti planove zlima.
Neka zloća njihova padne na njihovu glavu,
a ljubav tvoja nek’ zakrili pravednika.

Evo stojim pred Tobom i u molitvi sagibam glavu.
Znam, to nije moj rat,
i tko na mene ustane, s Tobom će se parbiti.

Tvoje ime zato slavim i u Tebe se uzdam
jer znam: Ti za mene čuvaš pobjedu.



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 30.10.2011.g.

petak, 28.10.2011.

Poezija: NE PLAČI MAJKO

pamtimo:
maglovite nježne čežnje,
odvažna nadanja, nedosanjane snove...

zauvijek prošlo je,
al' u nama živi.
nemamo prava odustati.

na pučini tuge razum ne pomaže.
presahnulo je vrelo radosti,
a plam ugasli naplavio nas na oštricu svijeta.

ne plači majko!
dotakni zraku koja dolazi,
ona će poravnati bezdane:
otvori svoje srce Kristu



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 28.08.2005.

utorak, 25.10.2011.

Poezija: HODOČASNIK

pod teškim koracima suho škripi pijesak.
ničeg nema:
tek razvaline, mrtvilo i pustoš.

ali kad pogledam u nebo,
ohrabrim se:
znam da Tvoje oči bdiju nada mnom.

Ti svaki moj korak brižno osluškuješ
dok strpljivo čekaš da dođem
u Tvoje okrilje.




(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 24.10.2011.g.

nedjelja, 23.10.2011.

Poezija: DOK GASNE POSLJEDNJA ZRAKA SUNCA DRHTIM NA PROPLANKU SJEĆANJA

godine iza mene
kao bajka neispričana
vuku u nestvarni svijet.

htio bih donijeti zraku
u tvoj život
poravnati bezdane
učiniti te sretnom
kao nekad.

kada bi mi samo to dopustila.



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 28.08.2005.g.

četvrtak, 22.09.2011.

Poezija: LJUBIŠ LI ME?

kada si jutros prošao pored mene,
okrznuo me pogledom
i tek reda radi upitao: “Kako si?”,
ni čuo nisi tišinu iz mojih usta.

ali da si me samo pogledao
ne bi me morao pitati:
znao bi da je bol
bila prejaka za odgovor.

da si me tada samo pogledao
i zadržao pogled na mom licu
barem trenutak ili dva,
spazio bi moje zacakljene oči.

o da samo nisi produžio
tako zamišljen
i dalek poput stranca!
mogao si, o mogao si brate...
ali nisi.

da li si i ti ponekad tužan?
i čezneš li ikada
za sućutnim pogledom,
i toplom riječi utjehe?

o znaš li dragi brate
kako je ružno biti tužan?
i znaš li kako je to
hodati neprimječen?

a dok si žurio ka onim ljudima
širokih osmjeha,
niz moje je lice kanula
jedna suzdržana suza.

nisi ti bez ljubavi, brate
i nije da ne mariš!
ja poznam tvoje srce,
ali, reci mi:
ljubiš li me Njegovom ljubavlju?



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 21.09.2011.

utorak, 20.09.2011.

KUŠNJA

drhtim,
a straha ne bih smjeo imati.
uznemiren sam,
a ne bih trebao brinuti...

oprosti mi molim Te
ovaj trenutak sumnje.

Ti si moj zaklon,
moj štit i odbrana!
sad ohrabren krećem dalje.



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 20.09.2011.g.

ponedjeljak, 19.09.2011.

BRAT

tko ima istog duha
jednom mišlju odiše
istom cilju stremi
istog Boga štuje.

zar bi bliži mogao mi biti,
palog me ljubiti
i klonulog pridignuti,
tko od Duha nije rođen?



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 19.09.2011.g.

utorak, 13.09.2011.

Poezija: MOJ KRALJ

snivam tišinu krošanja
u vrtu zaboravljenom,
neprežaljenom.

kroz izmaglicu djetinjstva,
skriven od pogleda
titra spomen na tihi glas
kojim me dozivaš k sebi...

gle, bljesak sjećanja
tka veo da zakrije Kradljivca,
dok tajnoviti vihor vremena
razotkriva Tvoju brižno ispruženu ruku...

bio sam dječarac sanjar
maštom zaokupljen,
od zla nezaštićen,
za vječnost izgubljen...

tihe su, tihe
bile krošnje
u vrtu moga djetinstva
i znam:
dok sam stremio biti svoj -
Ti si me promijenio.

već dugo izmaglica
ne skriva od pogleda
Tvoj tihi glas,
a zlatno lišće u vrtu moje mladosti
radosno pripovijeda
o vremenu nespokoja
u kojem sam Te upoznao.




(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 13.09.2011.g.

petak, 09.09.2011.

Poezija: SPOKOJ

umoran od pritiska briga
koračam bez straha.
Ti se brineš za mene.



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 09.09.2011.g.

petak, 02.09.2011.

Poezija: TERRA INCOGNITA

koliko ljubavi treba da se ispuni srce?
koliko magle da zakrije sunce?
bez Tebe sve je uzalud.



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 01.09.2011.g.

petak, 26.08.2011.

Poezija: POVRATAK KUĆI

kad jednom odem
a sjećanje se raspline
u izmaglici vremena
koračati ćeš gordo nasmijana
dok te čekam u Njegovu krilu.



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 08.08.2011.g.

utorak, 09.08.2011.

Poezija: INTERMEZZO

pomislih da mogu sjesti i ispisati stihove...
...ali ne ide:
prazninu ne mogu ispuniti prazninom.

poželih slaviti Gospoda, izreći mu najljepše riječi i najdivnije rime...
...ali ne ide:
puninu ne mogu opisati prazninom.

otpustih zato uzde svojih želja u ruke Dobrom Pastiru...
...i to ide:
Njegova je milost dostatna!



(c) Zoran Bijelić,
U Splitu, 07.07.2011.g.

četvrtak, 14.07.2011.

Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje

Svi znamo da kada se nađemo u nevolji valja potražiti nekog duhovno zrelijeg da nam pomogne nositi se sa situacijom. No vrlo često imamo problem sa našim očekivanjima od takvog odnosa, kao i sa izborom osobe kojoj ćemo se povjeriti i od koje ćemo tražiti savjet.

Nerijetko, kršćani suočeni sa primjedbama na račun onih koji sudjeluju u nekim crkvenim službama, pogotovo ako se radi o članovima vodstva zajednice, pribjegavaju traženju savjeta izvan zajednice kojoj pripadaju.

To se ne bi trebalo događati. Probleme valja rješavati tamo gdje su nastali, a savjet tražiti samo od onih koji uz potrebnu razinu duhovnog uzrasta imaju i odgovarajući duhovni uvid u okolnosti sporne situacije.

Znamo da bez poznavanja svih okolnosti, motiva, duhovne pozadine, povijesti odnosa i drugih važnih čimbenika, nije moguće izreći bilo kakav mjerodavan sud. Stoga, ako nam nije dano poznavati kakvi su odnosi u zajednici kojoj ne pripadamo, nemamo ni pravo procjenjivati postupke drugih slugu Božjih.

Međutim, postoji nešto što u moramo i trebamo znati i uzeti u obzir, bez obzira na pripadnost ili nepripadnost nekoj crkvenoj zajednici.

To je činjenica da nitko ne može biti Božji sluga svojom vlastitom odlukom. Dakako, postoje samozvani 'Božji sluge' no njihova ih djela brzo razotkrivaju jer znamo, 'Bog se ne da ismjehivati i što tko sije, to će i žeti'. U Crkvi Isusa Krista sluge su samo oni koje odabere Gospodar, a njih svaka lokalna zajednica svetih koja vjerno slijedi Gospodina Isusa umije prepoznati i slijediti.

Tako uvijek kada govorimo o postupcima Božjih slugu moramo imati na umu da su oni od Boga pozvani u službu i da će za sve svoje postupke, bilo pravedne ili nepravedne, Njemu odgovarati.

Zato umjesto da ocjenjujemo njihove postupke, radije promotrimo motive s kojima im pristupamo.

Druga važna stvar je znati gdje trebamo potražiti savjet. Vidio sam mnoge ljude koji su našavši se u potrebi tražili savjet na krivom mjestu. U svom izboru osobe kojoj će se obratiti neki od njih bili su vođeni emotivnim razlozima, neki čisto racionalnim, a neki su samo po inerciji otišli pastiru... Ne čudi stoga što su mnogi od njih razgovor završili nezadovoljni.

Promotrimo to. Jedni nisu mogli prihvatiti istinu o svojoj krivici, drugi su očekivali instant rješenje, treći emotivnu podršku, četvrti su izabrali pogrešnu osobu i dobili 'Biblijom po glavi', peti su opet birali osobe za koje su znali da neće osuđivati njihov grijeh itd...

Stotine ljudi, stotine priča. Mnoštvo dobrih svjedočanstava, mnogo prebrođenih kriza, mnogo spašenih brakova, mnogo ohrabrenih srca, ali nažalost i mnogo razočaranja, mnogo duhovnih i duševnih povreda, mnogo nepotrebno nastalog nezadovoljstva i optužbi na račun crkve, starješinstva, pastira ili bilo koga drugog.

Nije li istina da veoma često odlazimo na savjetovanje ili se povjeravamo nekome sa nesvjesnom željom da budemo pred samim sobom opravdani ili potvrđeni kao vrijedni, i nije li istina da upravo zbog toga veoma rijetko dobivamo ono što očekujemo, jer to nije bilo ono što smo trebali čuti i što je bilo potrebno za uspješno razriješenje situacije koja nas mori?

Vidio sam mnoge ljude koji su otišli iz zajedništva svetih kivni na crkvu koja 'nije prepoznala njihove potrebe', nesvjesni da je na razočaranje zbog njihovih neispunjenih očekivanja sotona nadodao svu silu zamjerki i primjedbi na pastire, starješine, đakone i sve druge koji na bilo koji način služe u zajednici.

Temeljni problem je uvijek bio i ostaje nepokornost pojedinaca koji odlaze po savijet nespremni odustati od svojih načina i od vlastitih ideja o tome kako bi problemi trebali biti riješeni.

No, valja nam se zapitati koliko ih je među njima koji su najprije kleknuli na koljena, ponizili se pred Bogom i tražili od njega da im pokaže što trebaju uraditi i kome se trebaju obratiti? Koliko ih je među njima koji su došavši po savijet onome kome ih je Bog poslao bili spremni bezuvjetno poslušati ono što se od njih traži? I koliko ih je pred vratima crkve ostavilo svjetovnost, ponos, predrasude, gorčinu, sebičnost, samopravednost i sve druge 'blagodati' svijeta u kojemu živimo?

petak, 08.07.2011.

Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada

Povrede su sastavni dio kršćanskog života. Na putu rasta od ‘bebe u Kristu’ ka ‘zrelom vjerniku’ neminovno se s njima moramo susretati. No, da bismo se s njima mogli nositi i nadvladati ih, najprije moramo imati ispravnu percepciju duhovne stvarnosti. Ako na problem gledamo iz vlastite, umjesto iz Božje perspektive, lako ćemo se naći u problemu na koji nismo pripravni.

Kako reagiramo kada nas netko iznevjeri, prevari ili povrijedi na neki drugi način? Zatvaramo li se u sebe ili bjesnimo? Da li mrmljamo nezadovoljno i upadamo u ogovaranje ili postupamo onako kako nas Pismo poučava?

Nažalost, mnogi izaberu šutnju tamo gdje je potrebno govoriti u ljubavi i govore tamo gdje je potrebno prešutjeti. Ovo izaziva mnoge povrede Tijela Kristovog i jedan je od najvećih poticaja na otpad u crkvama.

Ne zaboravimo: svaki prigovor adresiran na crkvenu zajednicu ili pojedince u crkvi, koji nije proveden sukladno Pismu, udarac je Tijelu Kristovu.

Svaki vjernik suočiti će se sa trenucima u kojima vidi, ili misli da vidi nepravilnost, pogrešku ili čak grijeh unutar zajednice. Naš odgovor na tu situaciju više od svega razotkriva gdje se mi nalazimo u odnosu na Krista.

Zapitajmo se možemo li voljeti zajednicu koja nije savršena? Možemo li voljeti brata koji pogriješi, čak i ako je sluga Božji? Imamo li snage za bratsku opomenu u ljubavi, ili odmah donosimo presudu? Jesmo li kadri podnijeti nepravdu da bismo sačuvali brata?

Odgovor našeg srca pokazati će ima li Kristova duha u nama.

I dok je lako pronaći prigovor pojedincima ili cijeloj zajednici, veoma rijetko uviđamo kako naše mišljenje najčešće nije objektivan sud u Božjim očima. Za razliku od Boga, mi ne vidimo čitavu sliku. Nemoguće je donijeti ispravan zaključak ako ne poznajemo motive i okolnosti situacije, niti možemo sa sigurnošću kazati što je u nečijem srcu. Stoga ‘parnicu’ moramo prepustiti Bogu i postupiti u skladu sa Njegovim uputama iz Riječi.

A što ako nismo skloni ogovaranju, ali nismo ni smogli snage ili prilike razgovarati sa osobom čiji smo grijeh primjetili? Ili ako je naša dobronamjerna kritika pogrešno shvaćena?

Tada nam nam se može učiniti kako je najbolja opcija povući se i ostati kod kuće. Opravdavamo sebe raznim izgovorima. Kažemo da želimo izbjeći da budemo uvučeni u sukob, ili kako ne želimo biti ’dio problema’. No, ako smo nanovorođeni, više nemamo pravo kazati 'to nije moja stvar'.

Kršćanin ne smije zaboraviti da je u ratu. Neprijatelj vreba svaki naš korak i neće propustiti niti jednu priliku da nam naudi. Apostol kaže “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. “ (1.Pt.5:8).

Omiljena strategija lava koji progoni plijen jest odijeliti ga od stada. Sve dok se drže zajedno progonjene životinje jedna drugoj pružaju sigurnost, ali kada se jednom nađu same, gotovo da više nemaju nikakve šanse da se spase pred progoniteljem.

Kao Djeca Božja mi imamo unaprijed spremnu pobjedu nad zlim. Ali, da bi smo je primili moramo imati čvrsto zajedništvo sa uskrslim Gospodinom. Također, da bi smo ju zadržali, moramo imati čvrsto zajedništvo i sa drugim kršćanima.

Kada smo odvojeni jedni od drugih ostajemo na čistini pred neprijateljem - nemamo nikoga u blizini da nas podupre, ohrabri i osnaži kada malakšemo. A kada se nađemo iscrpljeni i obeshrabreni, postajemo podložni prevarama zloga. Zato i stoji pisano: “...te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan” (Heb.10:25).

Tko prezre ovo upozorenje, sam je sebe izložio pogibli!

utorak, 28.06.2011.

Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!

Sjetimo se da kršćanin odmor može naći samo u Kristu! Stoga izlaz iz kovitlaca neodgodivih obaveza može biti samo kroz dolazak Gospodinu i nikako drugačije.

Zapazimo i ovo: premda Kristu uvijek možemo doći onakvi kakvi jesmo, da bi on uslišao naše molitve moramo biti voljni skinuti jaram zloga sa sebe.

I evo, bas tu često nastaje problem - čini se da su neki kršćani toliko zavarani da ne žele odložiti sotonski jaram u nerazumnom strahu da će se naći još vise opterečeni. Koja groteskna situacija! Isus nam želi pomoći, a mi nismo sigurni želimo li mu to dopustiti...

Kako se izvući iz takve situacije? I kako netko uopće može dospjeti u nju?

Odgovor nalazimo u čovjekovoj paloj prirodi koja uvijek iznova teži upraviti naše postupke ka samovolji i vlastitim načinima rješavanja problema. To se očituje u svemu što radimo i živimo te donosi mnogo štete. No, ne mora biti tako!

Kada Pavao kaže “umrtvljujte duhom djela tijela” (Rim.8:13) on dobro zna kako je to jedini način na koji možemo imati stvarnu kontrolu nad sobom. Propustiti svakodnevno posvećivanje i ispunjanje Duhom, znači dozvoliti da nas naše vlastito tijelo vuče ka lijenosti i duhovnom umrtvljenju.

Stoga je i odgovor na pitanje kako se osoboditi prevare zloga i dozvoliti Kristu da nam skine sotonski jaram zapravo krajnje jednostavan: kroz posvećenje!

Trebamo se svakodnevno napajati Njegovom Rječju i ustrajno u molitvi tražiti Njegovo lice jer: “Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. “ (Heb.4:12)

Znamo da se u Božja obečanja uvijek možemo pouzdati, ali to moramo čvrsto vjerovati! To je činjenica koju zli ni na koji način ne može osporiti. Čitavo Pismo svjedoči o tome, poput retka iz Iz.55:1:

“...tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."

Utemeljeni u Riječi, ispunjeni Duhom, kroz zajedništvo s Ocem po Sinu, mi imamo spremnu pobjedu. Sve što još trebamo jest odvažiti se i prisvojiti je. Bog to očekuje od nas, a to postižemo vjerom - pouzdanjem u Božju svemoč i Njegovu spremnost da baš u toj konkretnoj situaciji ispuni svoje obečanje i daruje nam pobjedu. Tada zadobijamo mir, onaj mir od Boga koji nadilazi svaki um i razum.

Dođimo Gospodinu i najzad mu dozvolimo da stavi svoj jaram na nas. Dozvolimo da Bog određuje naše prioritete. Tek tada započinje naša promjena unutar okolnosti koje živimo.

četvrtak, 02.06.2011.

Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?

Prezaposlenost i kronični umor sve je češća svakidašnjica u životu mnoge Božje Djece. Iz dana u dan sve je više ‘neodgodivih’ obaveza koje zaokupljaju pažnju te neumoljivo troše i ono malo slobodnog vremena što bi ga možda mogli imati.

Mnogi među nama ne znaju se s ovim na ispravan način nositi. Bujica obaveza stvara veliki pritisak na naše umove i ne čudi što se s vremenom osjećamo potpuno iscrpljeni. Ako i nađemo mogućnost za kratki predah, možda vikendom ili na kakav blagdan, razočarano primjećujemo kako to nije dovoljno da se odmorimo.

Međutim, to nije razlog za obeshrabrenje, jer iako često puta ne možemo mijenjati okolnosti u kojima se nalazimo, uvijek smo pozvani mijenjati sebe u postojećim okolnostima.

Najlakše bi bilo reći: zli me opteretio i sada ništa drugo ne mogu nego stati i čekati. Ali to zapravo znači okrenuti leđa Bogu i pristati na sotonsku prijevaru koja tvrdi da će sve biti bolje ako samo malo zastanemo i dobro se naspavamo. Nažalost, to nikada ne pomogne, jer neurađene obaveze neće nestati same od sebe. Znam to veoma dobro, jer sam više puta dospjeo u takvu situaciju da sam samo željeo leći u krevet i pobjeći od stvarnosti.

Međutim, iskustvo nam pokazuje da je riječ o prevari i da nakon toga stvari budu iste ili čak još gore.

Točno je kako se potrebno odmoriti od obaveza, obzirom da čovjek nije stroj koji može unedogled raditi bez predaha. Medjutim, ako smo Djeca Božja, moramo živjeti sa sviješću da se nšs Otac revno brine za nas. Zbog toga mi ne moramo robovati ovoj prevari!

Nije li Isus kazao: ‘dođite k meni koji ste umorni i opterečeni’? Zapazimo, nije tada rekao: ‘skinuti ću jaram sa vas, pa više ništa nećete nositi’, nego je kazao ‘moj je jaram sladak i moje je breme lakoi’ (Mt.11:30).

Zašto je tako kazao? Zar ne bi bilo normalno da na našim leđima uopće ne bude tereta? Na koncu, nije li svijet u pravu kada kaže da svatko ima pravo biti slobodan od svakog tereta i obaveze?

Ne, svijet nije u pravu! Jer, istog onog trenutka kada dopustimo da Isusov jaram bude skinut s našeg vrata, zli će staviti svoj jaram na nas, i sve začas postaje nepodnošljivo!

Ma koliko god željeli živjeti neopterečen život, mi jednostavno ne možemo ne imati jaram na sebi. Ipak, još uvijek imamo slobodu birati hoće li to biti jaram dobrog gospodara koji nas nikada neće preopteretiti, ili zlog tiranina koji nas teretom hoće uništiti.

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?

Kakav si kršćanin?

Promovirajte svoju stranicu

ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com

Zadnji postovi...

Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak

Linkovi...

EPC Radosna vijest Split
Alpha Croatia
Alpha vijesti
Awana klub Split

IZR814 - krščanski forum
Forum EPC

Teta Dany - blog
Gospelman - blog
Kontakt - blog
Slavim Isusa - blog
Riječ istine - blog
Pozvan - blog
Odraz neba u kapi kiše - blog